Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Lactuca sativa
Brzo lisnato povrće svježeg vremena: sije se i sadi u više navrata u proljeće i jesen, bere kao glavica ili list po list, a na ljetnoj vrućini lako ide u cvat.
PovrćeLisnato povrće· porodica Glavočike

Sjetva unutra
Sjetva vani
Sadnja i presađivanje
Berba
Listovi salate beru se kao cijela glavica ili postupno, list po list. Salata (Lactuca sativa) jednogodišnje je lisnato povrće iz porodice glavočika, iste porodice kojoj pripadaju endivija i radič. U svakodnevnom govoru pod „salatom" najčešće se misli upravo na zelenu salatu, iako se istim imenom naziva i jelo od raznog povrća.
Salata je kultura svježeg vremena. Najbolje raste u proljeće i jesen, kad su dani umjereno topli, a noći svježe. U ljetnoj vrućini i dugim danima brzo izdužuje stabljiku i kreće u cvat (kaže se da „ide u stablo"), a listovi tada postaju tvrđi i gorki. Zato uspjeh sa salatom više ovisi o dobrom terminu i izboru tipa nego o gnojidbi.
Velika prednost salate je brzina: od sadnje do berbe prolazi razmjerno kratko vrijeme, pa se na istoj gredici tijekom godine može uzgojiti nekoliko turnusa, a salata se lako umeće i između sporijeg povrća.
Sve vrtne salate pripadaju istoj vrsti, ali se tipovi bitno razlikuju po obliku glavice, teksturi lista i ponašanju na vrućini. O tipu ovisi kada se sije, koliki razmak treba i kako se bere.
| Tip | Izgled i tekstura | Napomena za uzgoj |
|---|---|---|
| Puterica (putarica) | rahla, okrugla glavica, mekani, „masni" listovi | najbolja u proljeće i jesen; na vrućini brzo ide u cvat |
| Kristalka (iceberg) | čvrsta, zbijena glavica, hrskavi listovi | dulje formira glavicu; dobro se drži nakon berbe |
| Rimska salata (romana) | uspravna, izdužena glavica, hrskavo rebro lista | bolje podnosi toplinu od puterice |
| Batavia | hrskavi, valoviti listovi, poluotvorena glavica | između kristalke i lisnate salate; razmjerno otporna na vrućinu |
| Hrastov list | razdijeljeni listovi nalik hrastovom listu, rozeta bez prave glavice | pogodna za postupnu berbu listova |
| Salata za rezanje (lisnata) | rastresita rozeta, kovrčavi ili glatki listovi | bere se mlada, više puta; dobra za posude |
Crvena salata nije zasebna vrsta: crvene i smeđecrvene sorte postoje unutar većine tipova (crvena puterica, crveni hrastov list, crvena batavia). Boja je jača na suncu i pri svježim noćima.
Unutar tipova postoje proljetne, ljetne i zimske sorte. Ljetne sorte sporije kreću u cvat, a zimske podnose hladnoću i u blažim krajevima prezimljuju na otvorenom. Pri kupnji sjemena vrijedi gledati upravo tu oznaku sezone, a ne samo tip.
Salata ima dva glavna razdoblja uzgoja: proljetno i jesensko. Ljetni uzgoj je moguć, ali samo s ljetnim sortama i uz više pažnje.
Najranija salata uzgaja se iz rasada koji se sije u zatvorenom krajem zime, a na gredicu presađuje čim se tlo može obraditi. Mlade biljke podnose lagane mrazeve, pogotovo ako su prethodno kaljene, a pokrivanje agrotekstilom ubrzava rast i štiti od jačih noćnih zahlađenja. Izravna sjetva na gredicu počinje nešto kasnije, kad se tlo malo zagrije.
Od kasnog proljeća dani su dugi i topli, pa salata brže ide u cvat. Za ljetnu berbu biraju se ljetne sorte, najčešće batavia, rimska salata i kristalka. Pomaže sjetva i sadnja na mjesto s laganom popodnevnom sjenom te ravnomjerno zalijevanje. Usred ljeta sjeme salate slabo klija na toplom tlu (vidi sekciju o sjemenu), pa je bolje sijati u posude na hladnijem mjestu nego izravno na zagrijanu gredicu.
Sjetva krajem ljeta daje salatu za jesensku berbu, kad se vrijeme ponovno ohladi i salata sporo kreće u cvat. U primorskim krajevima i u plasteniku zimske sorte siju se i sade u jesen pa se beru tijekom zime ili rano u proljeće. U kontinentalnim krajevima zimska salata na otvorenom prezimi samo u blagim zimama i uz zaštitu. Više o planiranju jesenskog povrtnjaka nalazi se u vodiču Jesenska sjetva i sadnja povrća.
Glavica salate brzo dozrije i ne može dugo čekati na gredici, pa se salata ne sije odjednom. Za stalnu berbu sije se ili sadi manja količina svaka dva do tri tjedna. Tako u svakom trenutku postoji nekoliko biljaka spremnih za berbu, a nijedna gredica ne ode u cvat cijela odjednom.
Sjeme salate je sitno i izduženo. Sije se plitko, jer je kod mnogih sorti klijanju potrebno svjetlo: sjeme se samo lagano prekrije tankim slojem sitne zemlje ili supstrata i pritisne, a duboko zakopano sjeme niče slabo i neujednačeno. Okvirna dubina sjetve, temperatura i vrijeme nicanja prikazani su u okviru s podacima.
Salata je jedna od rijetkih povrtnih kultura kojoj previsoka temperatura sprečava klijanje. Na toplom tlu usred ljeta sjeme može ležati bez nicanja, iako je zdravo. Zato se ljeti:
Za salatu za rezanje i lisnate tipove izravna sjetva na gredicu je najjednostavnija. Sije se u redove ili trake, a ponikle biljke se prorjeđuju; prorijeđene mlade biljke mogu se odmah pojesti. Kod glavatih tipova češće se koristi rasad, jer daje ujednačenije biljke i štedi prostor na gredici.
Sjeme salate često se prodaje i obloženo (peletirano). Obloga olakšava sjetvu na točan razmak, ali sjeme mora biti stalno vlažno dok ne nikne, jer se inače obloga ne otopi i nicanje izostane.
Salata se većinom oprašuje sama, unutar istog cvijeta, pa se sorte rijetko križaju i sjeme je moguće sačuvati i u kućnom vrtu. Za sjeme se ostavlja nekoliko najljepših biljaka koje nisu prerano otišle u cvat. Sjeme dozrijeva postupno kroz više tjedana; zreli cvatovi prepoznaju se po bijelom „paperju", slično maslačku, pa se sjeme skuplja u nekoliko navrata.
Rasad se koristi za najraniju proljetnu salatu, za glavate tipove i za kasnoljetnu sjetvu, kad je tlo na gredici prevruće za klijanje. Biljka iz rasada brže se uključuje u rast, a gredica je kraće zauzeta.
Sjeme se sije plitko u sitan supstrat za rasad, u posudice, kontejnere sa ćelijama ili zdjelice. Ponikle biljke trebaju puno svjetla i svježinu: salata je kultura hladnijeg vremena i u toploj sobi brzo se izduži. Izduženi, mekani rasad slabije se prima i lakše oboli.
Ako je sijano gusto u zdjelicu, biljke se pikiraju u pojedinačne posudice kad razviju prvi pravi list.
Prije presađivanja rasad se postupno navikava na vanjske uvjete: prvih dana nekoliko sati u zaklonu, zatim sve dulje, dok ne može ostati vani i preko noći. Dobro kaljena salata podnosi i lagani mraz.
Mladi rasad salate osjetljiv je i na polijeganje rasada, pa se ne zalijeva previše i drži se prozračno.
Presađuje se rasad s nekoliko razvijenih listova i dobro prokorijenjenim busenom, najbolje po oblačnom vremenu ili predvečer. Prije sadnje rasad se dobro zalije, da se busen ne raspadne.
Osnovno pravilo sadnje salate je plitka sadnja. Presadnica se postavlja na istu dubinu na kojoj je rasla u posudici, tako da su srce rozete i donji dio listova iznad tla. Duboko posađena salata, kojoj je donji dio zatrpan zemljom, sporo raste, a u vlažnom vremenu lako trune pri dnu. Stara vrtlarska izreka kaže da salatu treba posaditi tako da „leprša na vjetru".
Nakon sadnje svaka se biljka zalije, a prvih dana tlo se održava stalno vlažnim dok se biljke ne prime. U vrijeme jačeg sunca korisno je presađenu salatu nekoliko dana zasjeniti. Ako prijete hladne noći, pomaže pokrivanje agrotekstilom.
Salata nema jake zahtjeve na plodored i dobro se umeće u gredice: sadi se između sporijeg povrća (kupusa, rajčice, poriluka) prije nego što ono razvije krošnju, ili kao naknadni usjev nakon rane berbe. Ne bi je trebalo saditi uzastopno na isto mjesto ako su se ondje pojavile truleži pri dnu biljke.
Salata najbolje raste na sunčanom položaju u proljeće i jesen. Ljeti joj odgovara lagana polusjena, osobito popodne, jer jako sunce i vrućina ubrzavaju odlazak u cvat i gorčinu listova. U praksi se ljetna salata zato često sadi u sjenu viših kultura, primjerice istočno od rajčice ili graha.
Salata je kultura svježeg vremena. Mlade, kaljene biljke podnose lagane mrazeve, a zimske sorte i jače hladnoće, dok vrućina usporava rast i izaziva cvjetanje. Odlazak u cvat potiču dugi dani i toplina, a pojačava ga svaki stres, prije svega suša.
Salata ima razmjerno plitak korijen, pa joj odgovara rahlo, humusno tlo koje dobro drži vlagu, ali ne zadržava stajaću vodu. Najbolja su ilovasta, kompostom obogaćena tla blago kisele do neutralne reakcije. Teška, zbijena tla sporije se zagrijavaju u proljeće i pogoduju truleži pri dnu biljke; na takvim tlima bolji su povišena gredica i redovito dodavanje komposta.
Kod salate je važan samo razmak: glavate salate trebaju dovoljno mjesta da formiraju glavicu, a prozračan nasad brže se suši nakon kiše i zalijevanja, pa je manje bolesti. Broj glavica za gredicu zadane veličine može se izračunati kalkulatorom razmaka sadnje.
Razmak ovisi o tipu:
Prekratak razmak daje sitne glavice i izdužene biljke, a gust, vlažan nasad pogoduje sivoj plijesni i truleži pri dnu.
Salata ima plitak korijen i velike, nježne listove, pa traži ravnomjerno vlažno tlo. I kratka suša usporava rast, čini listove tvrdima i gorkima te ubrzava odlazak u cvat.
Izmjena suše i obilnog zalijevanja nepovoljna je za salatu: uz sušenje rubova unutarnjih listova (vidi najčešće probleme) javlja se i gorčina. Malč od pokošene trave ili slame čuva vlagu u tlu i smanjuje potrebu za zalijevanjem, ali u kišnim razdobljima privlači puževe, pa ga treba pratiti.
U posudama se supstrat suši znatno brže nego na gredici, pa se salata u posudi ljeti zalijeva i svakodnevno.
Salata ima kratko razdoblje rasta, pa je osnova dobro pripremljeno tlo, a ne prihrana tijekom rasta.
Prije sadnje u tlo se unese zreli kompost. Svježi stajski gnoj nije za salatu. Na gredicu nakon kupusa, rajčice ili krumpira koji su bili dobro pognojeni salata dolazi kao naknadni usjev i obično joj ne treba ništa više.
Previše dušika daje krupne, ali mekane i vodenaste listove, koji lakše obolijevaju i lošije se čuvaju. Lisnato povrće pri obilnoj gnojidbi dušikom nakuplja i nitrate, osobito u tamnijem dijelu godine i u plasteniku. Zato se salata ne prihranjuje „za svaki slučaj", a nikako ne pred samu berbu.
Ako biljke na siromašnom tlu sporo rastu i blijede, dovoljna je blaga prihrana organskim gnojivom, dozirana prema deklaraciji. Plan gnojidbe za cijeli povrtnjak: Gnojidba vrta.
Njega salate je jednostavna, ali redovita: najvažniji su vlaga, čista gredica i rani pregled zbog puževa.
Salata ima plitak korijen i ne podnosi konkurenciju korova. Gredica se održava čistom plitkim okopavanjem, posebno dok su biljke mlade. Okopava se oprezno, da se ne ozlijede korijen i donji listovi.
Izravno posijana salata prorjeđuje se postupno, čim biljke razviju nekoliko listova. Kod salate za rezanje prorjeđivanje je ujedno i prva berba.
U proljeće agrotekstil štiti mladu salatu od mraza i ubrzava rast, a ujedno zadržava ptice i dio štetnika. Ljeti se salata može zasjeniti mrežom za zasjenjivanje, što usporava odlazak u cvat. Kod obje mjere treba paziti na prozračivanje, jer se ispod pokrova zadržava vlaga.
Salata se pregledava svakih nekoliko dana, osobito nakon kiše: puževi mogu u jednoj noći uništiti mlade presadnice, a lisne uši se skrivaju u srcu glavice. Rano uočen problem lako je riješiti, a u zatvorenoj glavici gotovo nemoguće.
Salata se bere čim je spremna, jer ne može dugo čekati na gredici. Prezrela salata izdužuje stabljiku, glavica se otvara, a listovi postaju gorki.
Prvi znak da salata kreće u cvat je izduživanje središnjeg dijela i gorkasti, mliječni sok. Tada je treba odmah ubrati.
Najbolje je brati ujutro, dok su listovi puni vode i hrskavi. Glavica se odreže nožem tik iznad tla; vanjski, oštećeni listovi ostavljaju se na gredici ili kompostiraju.
Salata je namijenjena svježoj upotrebi. Neoprana, u vrećici ili posudi u hladnjaku zadržava svježinu nekoliko dana; kristalka i rimska salata drže se dulje od mekane puterice. Salata se ne zamrzava, jer listovi nakon odmrzavanja izgube strukturu.
Većina problema sa salatom nije bolest, nego posljedica vremena, termina ili vode.
Najčešći problem u ljetnim mjesecima. Uzrok su dugi dani i vrućina, a pojačavaju ga suša, presađivanje prestarog rasada i sorta koja ne odgovara sezoni. Rješenje je ljetna sorta, polusjena, ravnomjerna vlaga i češća sjetva manjih količina. Biljka koja je krenula u cvat ne može se vratiti; treba je odmah ubrati.
Gorčina prati odlazak u cvat, a javlja se i nakon suše ili jakih vrućina. Ravnomjerno zalijevanje i berba na vrijeme najbolja su prevencija.
Rubovi mladih listova u srcu glavice posmeđe i osuše se, a kasnije mogu i istrunuti. To je fiziološki poremećaj povezan s nedovoljnim dotokom kalcija u brzo rastuće listove. Javlja se pri neravnomjernom zalijevanju, vrućini i prebrzom rastu na prejako gnojenom tlu. Pomaže ravnomjerna vlaga, umjerena gnojidba i berba bez odgađanja.
Glavica izostaje kad su biljke pregusto posađene, u prevelikoj sjeni, kad je vruće ili kad je posijan lisnati tip. Neke sorte jednostavno ne stvaraju zbijenu glavicu.
Gotovo uvijek su krivi puževi, osobito nakon kiše i na malčiranim gredicama. Ponekad štetu rade i gusjenice ili ptice.
Donji listovi i vrat biljke trunu, a biljka vene. Uzroci su preduboka sadnja, stalno mokro tlo i gust nasad; često je riječ o gljivičnim truležima opisanim u sekciji o bolestima.
Najčešće je tlo hladno, zbijeno ili siromašno, a ponekad je biljka puna lisnih uši. Za opću dijagnostiku pogledajte žute listove biljaka.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Bolest
Simptomi: Stabljika klijanca pri dnu se stanji, posmeđi i omekša, a biljka padne na supstrat; sjeme ponekad istrune prije nicanja.
Štetnik
Simptomi: Nepravilne rupe u lišću, pojedeni klijanci i presadnice, izgrizeni plodovi i srebrnasti sluzavi trag.
Bolest
Simptomi: Smeđe, mekane mrlje i trulež plodova, cvjetova i stabljika, prekrivene sivom, pahuljastom prevlakom koja se praši.
Salata je rijetko ozbiljno bolesna kad raste u pravom terminu, s dovoljno razmaka i bez vlažnih listova preko noći. Većina bolesti javlja se u vlažnom, svježem vremenu i u gustom nasadu.
Najvažnije mjere su prozračan razmak, plitka sadnja, jutarnje zalijevanje uz tlo, uklanjanje bolesnih biljaka i odabir otpornih sorti. Kad je zaštita potrebna, koriste se samo sredstva registrirana za salatu, uz poštivanje upute na etiketi i propisanog vremena do berbe, koje je kod lisnatog povrća posebno važno.
Salata je jedna od najvažnijih kultura za plastenik izvan glavne sezone. U zaštićenom prostoru sadi se ranije u proljeće i kasnije u jesen, a u blažim krajevima i zimi, uz zimske sorte. Plastenik tako popunjava razdoblje kad na otvorenom nema salate.
Najčešće pogreške u plasteniku su pregrijavanje i previše vlage. Već u sunčanim proljetnim danima temperatura pod folijom naglo raste, pa salata ide u cvat, a vlažan, nepokretan zrak pogoduje plamenjači i sivoj plijesni. Plastenik se zato redovito prozračuje, a salata zalijeva ujutro i uz tlo. Ljeti se salata u plasteniku uglavnom ne uzgaja. Više o vođenju klime pod folijom pišemo u vodičima Uzgoj povrća u plasteniku i Grijanje, ventilacija i navodnjavanje plastenika, a za mali prostor koristan je i mini plastenik.
Salata je jedna od najlakših kultura za balkon i terasu. Zbog plitkog korijena ne treba duboku posudu, ali posuda treba imati drenažne rupe i dovoljno supstrata da se ne isuši u jednom danu. Najprikladniji su salata za rezanje, hrastov list i kompaktne puterice, koje se beru postupno.
U posudi salata treba svakodnevnu provjeru vlage, a ljeti mjesto s jutarnjim suncem i popodnevnom sjenom. Supstrat se nakon nekoliko turnusa obnovi ili dopuni kompostom.
Kristalka (iceberg) ima čvrstu, zbijenu glavicu i hrskave listove te se dobro drži nakon berbe. Puterica ima rahlu glavicu i mekane, nježne listove. Rimska salata (romana) ima uspravnu, izduženu glavicu s hrskavim rebrom lista i bolje podnosi toplinu.
Tip salate s razdijeljenim listovima koji podsjećaju na hrastov list. Ne stvara pravu glavicu, nego rastresitu rozetu, pa je pogodna za postupnu berbu vanjskih listova. Postoje zelene i crvene sorte.
Nije. Crvene sorte postoje unutar većine tipova salate i uzgajaju se jednako kao zelene. Boja je izraženija na sunčanom položaju i pri svježim noćima.
Zbog dugih dana i topline, a dodatno zbog suše i stresa. Pomaže ljetna sorta, polusjena, ravnomjerno zalijevanje i sjetva manjih količina u više navrata.
Sjeme salate na toplom tlu ne klija. Ljeti se sije navečer, sjetva se zasjeni i drži vlažnom, ili se rasad uzgaja u posudama na hladnijem mjestu.
Zimske sorte posijane krajem ljeta mogu prezimiti na otvorenom u primorju i u blagim zimama, a u kontinentalnim krajevima sigurnije u plasteniku ili pod zaštitom.
Može. Salata za rezanje, hrastov list i kompaktne puterice dobro uspijevaju u posudi, uz redovito zalijevanje i kvalitetan supstrat.
Sadnja
Kako sijati salatu na otvorenom i uzgojiti rasad, kako pravilno posaditi salatu te što prilagoditi za sadnju salate u ljeto, sjetvu u kolovozu, sadnju salate u jesen i zimsku salatu.


Povrće › Kupusnjače
Brassica rapa subsp. pekinensis

