Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Beta vulgaris var. conditiva
Korjenasto povrće tamnocrvenog, okruglog korijena koje se sije izravno u gredicu od proljeća do početka ljeta. Vadi se kad korijen dosegne veličinu loptice za golf do teniske loptice, a jesenska berba dobro se čuva preko zime.
PovrćeKorjenasto i gomoljasto povrće· porodica Štirovke

Sjetva vani
Berba
Zbog zadebljalog, sočnog korijena tamnocrvene boje cikla se uzgaja kao korjenasto povrće. Botanički pripada istoj vrsti kao blitva i šećerna repa (Beta vulgaris), samo je selekcijom usmjerena na korijen umjesto na list. U nekim krajevima zove se cvekla ili crvena repa. Pripada porodici štirovki.
Po životnom ciklusu cikla je dvogodišnja biljka. U prvoj godini razvija rozetu listova i zadebljali korijen u kojem skladišti hranu, a nakon zime tjera cvjetnu stabljiku i donosi sjeme. U vrtu se uzgaja kao jednogodišnja kultura: sije se izravno u gredicu i vadi iste sezone, kad korijen dosegne željenu veličinu.
Cikla je zahvalna za početnike. Brzo niče, ne treba rasad ni potporu, a od sjetve do prve berbe prođe oko dva do dva i pol mjeseca. Uzastopnim sjetvama od proljeća do početka ljeta može se brati od lipnja do kasne jeseni, a korijeni iz kasne sjetve čuvaju se preko zime. Jestivi su i mladi listovi, koji se pripremaju kao blitva.
Sorte se razlikuju po obliku i boji korijena, brzini rasta i otpornosti na prerano cvjetanje:
Za proljetnu sjetvu biraju se sorte otporne na prerano cvjetanje, a za jesensku berbu i čuvanje sorte koje se u opisu navode kao prikladne za skladištenje.
Cikla se sije izravno u gredicu kad se tlo zagrije i prosuši.
U kontinentalnim krajevima glavna sjetva počinje u travnju, a u toplijim krajevima i u zaštićenim gredicama moguća je već krajem ožujka. Prerana sjetva u hladno tlo ima dvije loše strane: sjeme sporo i neujednačeno niče, a mlade biljke koje dulje vrijeme izdrže hladnoću ispod oko 10 °C mogu već u prvoj godini krenuti u cvat umjesto da razviju korijen. Zato je bolje pričekati nekoliko toplih dana nego sijati u mokru, hladnu zemlju.
Najpraktičnije je sijati u manjim količinama svaka tri do četiri tjedna, od travnja do početka srpnja. Tako cikla dolazi na stol postupno, mladi korijeni ne ostaju predugo u zemlji i ne odrvene. Sjetva od lipnja do početka srpnja daje korijene za jesensku berbu i zimsko čuvanje. U primorju se cikla može sijati i kasnije ljeti, jer jesen dulje traje.
Za kasnu sjetvu korisno je znati da ljetna vrućina i suho tlo usporavaju nicanje. Gredicu tada treba održavati vlažnom dok biljke ne niknu, a sjetvu obaviti predvečer.
Sjemenka cikle zapravo je malo, kvrgavo klupko u kojem su srasle dvije do četiri sjemenke. Zato iz jednog posijanog „zrna" obično nikne nekoliko biljčica, pa je prorjeđivanje obavezan dio uzgoja. Monogermne sorte imaju samo jednu sjemenku u klupku i traže manje prorjeđivanja.
Sije se u redove, s razmakom među sjemenkama od nekoliko centimetara. Sjeme se pokrije sitnom zemljom i lagano pritisne, a gredica se zalijeva finim mlazom kako se sjeme ne bi isprao. Do nicanja površina mora biti stalno vlažna: kora koja se stvori na zbijenom tlu nakon jake kiše otežava nicanje, pa se na teškim tlima red može pokriti tankim slojem komposta ili pijeska.
Ovojnica klupka je tvrda i sadrži tvari koje usporavaju klijanje. Kratko namakanje prije sjetve ispire dio tih tvari i ubrzava nicanje, ali sjeme nakon namakanja treba odmah posijati.
Vlastito sjeme cikle zahtjevno je dobiti. Najljepši korijeni ostave se u zemlji ili se izvade u jesen, prezime u podrumu i u proljeće ponovno posade. Cvjetna stabljika razvija se tek u drugoj godini. Cikla se oprašuje vjetrom i križa s blitvom i šećernom repom, pa u blizini ne smije istodobno cvjetati druga biljka iste vrste.
Cikla se uzgaja izravnom sjetvom i ne presađuje se kao rasad. Iznimka su biljčice izvađene pri prorjeđivanju: dok su male, s dva do četiri prava lista, mogu se presaditi na prazna mjesta u redu. Sade se na istu dubinu na kojoj su rasle, a vrat korijena ostaje u razini tla. Presađene biljke nekoliko dana treba redovito zalijevati i po vrućini zasjeniti; korijen im je obično nešto nepravilnijeg oblika nego kod biljaka koje rastu na mjestu sjetve.
Cikla najbolje uspijeva na sunčanom položaju. U polusjeni raste, ali sporije razvija korijen, pa se tamo više isplati uzgajati zbog mladih listova.
Najbolje je duboko, rahlo i propusno tlo bez kamenja, na kojem korijen može nesmetano zadebljati. Na zbijenom i teškom glinastom tlu korijeni ostaju sitni, deformirani i teže se vade; takvo tlo treba prije sjetve popraviti kompostom. Na pjeskovitom tlu cikla raste dobro uz redovito zalijevanje.
Cikla ne podnosi kiselo tlo. Na izrazito kiselim tlima biljke zaostaju u rastu, a listovi poprimaju crvenkastožutu boju. Najbolja je reakcija tla od slabo kisele do neutralne, a lagano vapnenasto tlo podnosi bolje od većine povrća.
Dobro podnosi umjerene temperature i lagane jesenske mrazeve, a korijen najbolju boju i okus razvija u toplim danima i svježim noćima ranog ljeta i jeseni. Velika vrućina i suša usporavaju rast i ističu svijetle prstenove u mesu.
Cikla se u plodoredu ne sije na isto mjesto, ni nakon blitve i špinata, ranije od tri ili četiri godine. Dobro dolazi nakon kultura koje su gnojene stajskim gnojem prethodne godine, poput rajčice, krastavca ili kupusa.
Uz nju dobro rastu biljke koje je ne zasjenjuju i ne dijele s njom bolesti (dobri susjedi cikle).
Gusto posijanu ciklu treba prorijediti, jer biljke koje rastu jedna uz drugu ne razviju lijep okrugao korijen. Prorjeđuje se u dva navrata. Prvi put, kad biljčice imaju dva do tri prava lista, ostavlja se jedna biljka iz svakog klupka. Drugi put, kad korijeni dosegnu veličinu lješnjaka do oraha, svaka druga biljka se izvadi i koristi kao mlada cikla, a preostale dobivaju mjesta za puni razvoj.
Za sitnije korijene za ukiseljavanje cijele cikle može se ostaviti gušći sklop, a za krupne korijene za čuvanje veći razmak u redu. Kod planiranja gredice pomaže kalkulator razmaka sadnje.
Cikla treba ravnomjernu vlagu, osobito od nicanja do početka zadebljanja korijena. U suši korijen raste sporo, postaje vlaknast i drvenast, a meso dobiva izražene svijetle prstenove. Nagli prijelaz iz suše u obilno zalijevanje ili kišu uzrokuje pucanje korijena.
Bolje je zalijevati rjeđe i obilnije, tako da voda dopre do dubine korijena, nego svaki dan pomalo. Zalijeva se po tlu, uz red, a ne po lišću, jer vlažno lišće pogoduje pjegavosti lista. Malč od pokošene trave ili slame između redova zadržava vlagu i smanjuje potrebu za zalijevanjem tijekom ljeta.
Najbolje uspijeva na tlu koje je gnojeno za prethodnu kulturu, uz dodatak zrelog komposta pri pripremi gredice. Svježi stajski gnoj se ne unosi neposredno prije sjetve, jer previše dušika potiče bujno lišće na račun korijena i pogoršava kakvoću korijena.
Kalij je važan za razvoj i boju korijena, pa se na siromašnom tlu može dati jedna umjerena prihrana kad korijen počne zadebljavati. Cikla je osjetljiva na nedostatak bora, koji se najčešće javlja na vapnenastim i pjeskovitim tlima te u suši.
Najvažniji posao u uzgoju cikle je pravodobno prorjeđivanje, opisano u dijelu o razmaku. Osim toga, gredicu treba održavati čistom od korova, osobito dok su biljke male, jer mlada cikla sporo raste i lako je korov nadvlada.
Plitko okopavanje između redova razbija koru na površini tla i zadržava vlagu, ali ne smije se kopati preduboko uz biljke da se ne ošteti korijen. Kad korijeni rastu, vrh im prirodno izviruje iz zemlje i to nije problem; cikla se, za razliku od krumpira, ne zagrće.
Dok biljke rastu, s njih se može brati pokoji mladi list za salatu ili kuhanje. Ne treba ih skidati previše, jer biljka bez dovoljno lišća ne razvije dobar korijen.
Cikla se vadi postupno, čim korijeni postignu upotrebljivu veličinu. Od sjetve do berbe obično prođe osam do deset tjedana, ovisno o sorti i vremenu. Najukusniji su korijeni promjera oko 4–8 cm, otprilike od veličine loptice za golf do teniske loptice. Prekrupni korijeni koji predugo ostanu u zemlji postaju drvenasti.
Ciklu za skladištenje treba izvaditi prije jačih mrazeva, u kontinentalnim krajevima obično u listopadu. Lagani mrazevi ne štete korijenu koji je u zemlji, ali smrznut korijen kasnije truli. Vadi se po suhom vremenu: biljka se uhvati za lišće pri vratu i izvuče, a na težem tlu prvo se podigne vilama.
Lišće se ne reže nožem uz sam korijen nego se zakrene ili odreže 2–3 cm iznad vrata, a tanki korijenov rep ostavlja se cijeli. Oštećena cikla „krvari", gubi sok i lakše truli. Korijeni se ne peru prije spremanja.
Neoštećena cikla dobro se čuva nekoliko mjeseci u hladnom i vlažnom podrumu, u sanduku s blago vlažnim pijeskom, ili u trapu u vrtu. U hladnjaku se očišćeni korijeni drže nekoliko tjedana. Cikla se može i ukiseliti, a kuhana i narezana zamrznuti.
| Što se vidi | Mogući uzrok | Što učiniti |
|---|---|---|
| Rijetko i neujednačeno nicanje | Hladno ili suho tlo, kora na površini | Sijati u zagrijano tlo, održavati vlagu do nicanja |
| Sitni korijeni, mnogo lišća | Pregust sklop, previše dušika, sjena | Prorijediti na vrijeme, ne gnojiti svježim gnojem |
| Biljke cvjetaju u prvoj godini | Dugo razdoblje hladnoće nakon rane sjetve | Ne sijati prerano, birati sorte otporne na cvjetanje |
| Drvenast korijen, izraženi bijeli prstenovi | Suša, vrućina, prekasna berba | Ravnomjerno zalijevati, vaditi na vrijeme |
| Ispucan korijen | Nagla promjena vlage nakon suše | Zalijevati ravnomjerno, malčirati |
| Crne, suhe mrlje u sredini korijena | Nedostatak bora (srčana trulež) | Kompost, ravnomjerna vlaga; na vapnenastim tlima analiza tla |
| Hrapava, plutasta kora | Krastavost, češća na suhim i vapnenastim tlima | Plodored, ravnomjerno zalijevanje |
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Simptomi i dijagnostika
Simptomi: Smeđe, crne, žute ili svijetle pjege na lišću, različitog oblika i ruba, ponekad sa žutim prstenom ili sitnim točkicama u središtu.
Štetnik
Simptomi: Nepravilne rupe u lišću, pojedeni klijanci i presadnice, izgrizeni plodovi i srebrnasti sluzavi trag.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Cikla se može uzgajati i u dubljim posudama ili sanducima na balkonu i terasi. Posuda treba biti duboka barem 25–30 cm i imati otvore za odvodnju, a supstrat rahao i hranjiv. U posudi se više isplate okrugle sorte i berba manjih korijena. Supstrat se u posudi brzo suši, pa ga treba redovito provjeravati i zalijevati.
U plasteniku se cikla sije rano u proljeće, za raniju berbu, a u blagim zimama i za kasnu jesensku berbu. U plasteniku treba paziti da se biljke ne pregriju i da tlo ne presuši.
Svijetli prstenovi u mesu crvene cikle najizraženiji su kod biljaka koje su rasle u suši i vrućini ili su predugo ostale u zemlji. Kod sorti tipa Chioggia prstenovi su osobina sorte.
U blagim primorskim krajevima korijeni mogu ostati u zemlji uz malč i vaditi se po potrebi. U kontinentalnim krajevima jači mraz oštećuje korijen, pa je sigurnije izvaditi ciklu u jesen i čuvati je u podrumu ili trapu.
Jesu. Mladi listovi koriste se u salati, a krupniji se kuhaju kao blitva. Kod biljaka koje se uzgajaju zbog korijena bere se samo pokoji list.
Ne treba. Cikla se sije izravno na stalno mjesto, a presađuju se samo male biljke izvađene pri prorjeđivanju, ako se želi popuniti prazna mjesta u redu.
Opći vodič
Koje biljke saditi uz ciklu, a koje izbjegavati: luk, kupusnjače, salata i niski grah kao dobri susjedi, blitva i špinat kao srodne kulture, cikla u plodoredu i primjer rasporeda gredice.
Opći vodič
Kada i kako sijati ciklu: proljetna sjetva, uzastopne sjetve i ljetna sjetva u kolovozu za jesen, priprema gredice, sjetva korak po korak, prorjeđivanje i presađivanje prorijeđenih biljaka.



