Štetnik
Bijela mušica na rajčici i drugim biljkama: kako je prepoznati i suzbiti
Simptomi: Oblak sitnih bijelih kukaca s naličja listova kad se biljka protrese, ljepljivo lišće i crna čađavica.
Solanum melongena
Najtoploljubivija vrtna pomoćnica: uzgaja se iz rasada, sadi kad su noći stabilno tople i bere dok su plodovi sjajni i čvrsti, od ljeta do jeseni.
PovrćePlodovito povrće· porodica Pomoćnice

Sjetva unutra
Sadnja i presađivanje
Berba
Gnojidba
Od svih pomoćnica u vrtu patlidžan najviše traži toplinu: uz rajčicu i papriku sadi se posljednji i najsporije kreće. Patlidžan (Solanum melongena) jednogodišnje je plodovito povrće iz iste porodice kojoj pripadaju rajčica, paprika i krumpir, a uzgaja se zbog mesnatih plodova, koji se beru nezreli u botaničkom smislu, dok su sjajni i čvrsti.
Biljka je uspravan, razgranat grm s krupnim, dlakavim listovima i ljubičastim cvjetovima. Cvjetovi se većinom oprašuju sami, unutar istog cvijeta, pa patlidžanu ne trebaju druge biljke za zametanje plodova. Kod mnogih sorti čaška i peteljka ploda imaju sitne bodlje.
Kod nas se patlidžan uzgaja ponajprije u toplijim krajevima i u plasteniku. U kontinentalnim krajevima uspijeva na otvorenom uz ranije sorte, jak rasad i najtopliji položaj u vrtu.
Sve vrtne sorte pripadaju istoj vrsti, a razlikuju se po obliku, boji i veličini ploda te po ranozrelosti:
Za kontinentalne krajeve važnija je ranozrelost sorte od oblika ploda: kasna sorta u kratkom ljetu donese tek nekoliko plodova.
Patlidžan se uzgaja gotovo isključivo iz rasada, jer mu treba dugo razdoblje rasta, a izravna sjetva na otvorenom ne daje dovoljno vremena za urod.
Rasad se sije u zatvorenom krajem zime ili početkom proljeća. Patlidžan se sije ranije od rajčice, jer sporije klija i raste, a rasad treba dulje uzgajati do presađivanja.
Na otvoreno se patlidžan presađuje tek kad prođe svaka opasnost od mraza, kad se tlo zagrije i kad su noći stabilno tople, obično nešto kasnije od rajčice i paprike. Prerano presađen patlidžan zastaje u rastu i dugo se ne oporavlja, pa nema prednosti pred kasnije posađenim biljkama. U plasteniku se sadi ranije.
Sjeme patlidžana klija sporo i samo u toplom supstratu. U hladnoj prostoriji niče neujednačeno ili uopće ne nikne, pa je toplina najvažniji uvjet uspješne sjetve; okvirna temperatura klijanja, dubina sjetve i vrijeme nicanja prikazani su u okviru s podacima. Grijana podloga ili toplo mjesto uz izvor topline znatno ubrzavaju nicanje.
Sjeme se sije plitko u sitan, vlažan supstrat i pokrije tankim slojem. Do nicanja se supstrat drži stalno vlažnim, ali ne mokrim.
Patlidžan se većinom oprašuje sam, pa se od sorti koje nisu F1 hibridi može uzeti vlastito sjeme. Za sjeme se plod ostavi na biljci dok potpuno ne dozrije: kora mu požuti ili posmeđi i postane tvrda. Sjemenke se izvade, operu i osuše.
Rasad patlidžana uzgaja se dulje od rasada rajčice. Dobar rasad ima čvrstu, kratku stabljiku, tamnozelene listove i dobro prokorijenjen busen.
Rasad je osjetljiv na polijeganje rasada i na lisne uši.
Patlidžan se sadi u dobro pripremljenu gredicu, po oblačnom vremenu ili predvečer. Tlo se prije sadnje prorahli i obogati zrelim kompostom.
Nakon sadnje patlidžan je osjetljiv na hladne noći i vjetar. Agrotekstil ili niski tunel prvih tjedana ubrzavaju ukorjenjivanje, a crna folija ili malč pomažu da se tlo brže zagrije.
Patlidžan se ne sadi na mjesto gdje su prethodnih godina rasle pomoćnice (rajčica, paprika, krumpir, patlidžan), jer se u tlu zadržavaju uzročnici venuća i drugih bolesti zajedničkih ovoj porodici. Uz njega se sade biljke koje ga ne zasjenjuju i ne privlače iste štetnike (dobri susjedi patlidžana).
Patlidžan traži najtopliji, sunčan i od vjetra zaštićen položaj u vrtu. Južna strana uz zid ili ogradu, koji akumuliraju toplinu, posebno mu odgovara u kontinentalnim krajevima.
Patlidžan je osjetljiv na hladnoću više od rajčice i paprike. Pri svježim noćima rast staje, a cvjetovi otpadaju. I jaka vrućina može uzrokovati otpadanje cvjetova i slabo zametanje. Najbolje rađa u toplom, stabilnom ljetu.
Odgovara mu duboko, rahlo, humusno i propusno tlo blago kisele do neutralne reakcije. Teška i mokra tla sporo se zagrijavaju i pogoduju truleži korijena; na takvim tlima pomažu povišena gredica i obilno dodavanje komposta.
Patlidžan razvija širok grm i treba dovoljno prostora da biljke budu prozračne i osunčane. Koliko grmova stane u gredicu, pokazat će kalkulator razmaka sadnje.
Grane s plodovima su teške i lako se lome, a cijela biljka pod teretom plodova može se nagnuti. Zato se uz patlidžan stavlja kolac, a biljka se uz njega veže mekom trakom kako raste. Krupnoplodne sorte i biljke u plasteniku često trebaju i dodatno vezanje glavnih grana.
Patlidžan ima velike listove i troši mnogo vode, osobito tijekom cvatnje i rasta plodova. Tlo treba biti ravnomjerno vlažno.
Suša u cvatnji uzrokuje otpadanje cvjetova, a tijekom rasta plodova sitne, gorkaste plodove. Malč od slame ili pokošene trave čuva vlagu i ujednačava temperaturu tla.
Patlidžan ima visoke potrebe za hranivima i rađa dugo, od ljeta do jeseni.
U razdoblju plodonošenja biljci su posebno važni kalij i fosfor; doza se čita s deklaracije gnojiva. Gnojidba cijele gredice obrađena je u tekstu Gnojidba vrta.
Izboji ispod prvog cvijeta obično se uklone, kako bi biljka imala prozračan donji dio i usmjerila snagu u gornje grane. Biljka se uzgaja s nekoliko jakih glavnih grana; slabi i prekobrojni izboji uklanjaju se tijekom ljeta.
Krajem ljeta zakidaju se vrhovi grana i uklanjaju novi cvjetovi koji do jeseni ne mogu dati zreo plod. Tako biljka snagu usmjerava u već zametnute plodove.
Dok biljke ne zasjene tlo, gredica se održava bez korova plitkim okopavanjem. Kasnije malč čuva vlagu i smanjuje rast korova.
Patlidžan se pregledava svakih nekoliko dana zbog krumpirove zlatice, koja na mladim biljkama može za kratko vrijeme pojesti velik dio lišća. Rano uklanjanje jaja i ličinki najučinkovitija je mjera.
Patlidžan se bere nezreo u botaničkom smislu, dok je plod sjajan i čvrst, a sjemenke su još bijele i mekane. Prvi plodovi dozrijevaju sredinom ljeta, a berba se nastavlja do prvih hladnih dana.
Prezreo plod izgubi sjaj, kora postane mat, meso spužvasto, a sjemenke smeđe i tvrde. Takav plod je lošije kvalitete, a biljka ga i dalje hrani umjesto da zameće nove plodove.
Plod se odreže škarama ili oštrim nožem zajedno s dijelom peteljke i čaškom. Ne otkida se, jer se grane lako lome. Kod sorti s bodljikavom čaškom koriste se rukavice. Redovita berba potiče daljnje zametanje plodova.
Patlidžan se čuva kratko, nekoliko dana na hladnom mjestu; u prehladnom dijelu hladnjaka meso brzo posmeđi. Za zamrzavanje se prethodno blanšira ili ispeče.
Najčešće je posađena prerano, u hladno tlo, ili su noći još svježe. Patlidžan se nakon hladnog razdoblja oporavlja sporo.
Uzrok su hladne noći, jaka vrućina, suša ili previše dušika. Otpadanje u vrlo vrućem razdoblju obično prestaje kad zahladi.
Premalo topline i sunca, kasna sorta u kratkom ljetu, suša tijekom rasta plodova ili iscrpljena biljka bez prihrane.
Gorčina je jača kod prezrelih plodova, plodova sa sušom tijekom rasta i kod starijih sorti. Plodovi ubrani na vrijeme, dok su sjajni i sjemenke bijele, rijetko su izrazito gorki, a novije sorte općenito su blaže.
Sitne rupice na mladim listovima u proljeće rade buhači, a velika izgrizena područja krumpirova zlatica i njezine ličinke.
Na patlidžanu se javlja rjeđe nego na rajčici i paprici, a uzrok je isti: neravnomjerna vlaga i slab dotok kalcija u plod koji brzo raste. Vidi Vršna trulež.
Štetnik
Simptomi: Oblak sitnih bijelih kukaca s naličja listova kad se biljka protrese, ljepljivo lišće i crna čađavica.
Štetnik
Simptomi: Izgrizeno lišće krumpira, žuto-crno prugasti kornjaši, narančaste nakupine jaja i crvenkaste ličinke s crnim točkama.
Fiziološki problem
Simptomi: Vodenasta mrlja na vrhu ploda, nasuprot peteljci, koja potamni, upadne i postane kožasta; listovi ostaju zdravi.
Plodored, zdrav rasad, prozračan razmak, zalijevanje uz tlo i redovit pregled zbog krumpirove zlatice sprečavaju većinu problema. Kad je zaštita potrebna, koriste se samo sredstva registrirana za patlidžan.
Plastenik je za patlidžan često najbolje mjesto u kontinentalnim krajevima: daje mu toplinu koju na otvorenom nema, raniju sadnju i dulju berbu. U plasteniku treba paziti na pregrijavanje i suh zrak u vrućim danima, kad se šire grinje i bijela mušica, te na vlagu noću, koja pogoduje sivoj plijesni. Plastenik se redovito prozračuje.
Patlidžan dobro uspijeva u velikoj posudi na sunčanom, zaklonjenom balkonu ili terasi, gdje je često toplije nego u vrtu. Posuda treba biti velika i stabilna, s drenažnim rupama i hranjivim supstratom. Ljeti se zalijeva svakodnevno, a prihranjuje redovito, jer se hraniva iz supstrata brzo troše. Biljku treba poduprijeti kolcem. Za posude su najprikladnije kompaktne sorte i sorte sitnijih plodova.
Standardni hrvatski oblik je patlidžan. Oblik patliđan čuje se u govoru, ali se u pisanom tekstu koristi patlidžan.
Najčešće zbog hladnih noći, jake vrućine, suše ili previše dušika. Patlidžanu treba stabilna toplina da bi zametao plodove.
Gorčina je jača kod prezrelih plodova i nakon suše tijekom rasta. Plodovi ubrani dok su sjajni i čvrsti rijetko su izrazito gorki.
Kad je kora sjajna, plod čvrst i tipične veličine, a lagani pritisak prstom ostavi udubinu koja se polako vrati. Mat kora znači da je plod prezreo.
Može, u velikoj posudi na toplom i sunčanom mjestu, uz redovito zalijevanje, prihranu i kolac.
Sve vrtne sorte pripadaju istoj vrsti, a razlikuju se po boji (tamnoljubičasti, bijeli, prugasti), obliku (duguljasti, okrugli, dugi tanki) i ranozrelosti.
Opći vodič
Koje biljke dobro rastu uz patlidžan, koje izbjegavati i zašto: pravila mješovite sadnje prema potrebama patlidžana, krumpirova zlatica, plodored i primjer rasporeda gredice.



