U vrtu se grah, jednogodišnja mahunarka, uzgaja na dva načina: zbog mladih, sočnih mahuna, koje se jedu cijele, i zbog zrna, koje se bere svježe ili suho. Latinski naziv je Phaseolus vulgaris, a pripada porodici mahunarki (Fabaceae), zajedno s graškom, bobom, lećom i slanutkom.
Grah je toploljubiva biljka, osjetljiva na mraz i hladno tlo. Sije se izravno na stalno mjesto, kad se tlo zagrije, brzo niče i raste, a prve mahune niskog graha mogu se brati već nekoliko tjedana nakon cvatnje. Ubraja se u jednostavnije kulture za vrt, osobito niski grah mahunar.
Kako grah obogaćuje tlo
Na korijenju graha razvijaju se kvržice s bakterijama koje vežu dušik iz zraka. Zato grah ne treba dušičnu gnojidbu, a dio dušika nakon berbe ostaje u tlu za sljedeću kulturu. Grah je zbog toga dobar predusjev za zahtjevnije povrće u plodoredu.
Vrste graha u vrtu
Vrtne sorte graha dijele se prema dvama obilježjima, koja se međusobno kombiniraju:
- Prema načinu rasta: niski grah raste kao grm i ne treba potporu, a visoki grah, poznat i kao grah penjač, razvija dugačke vriježe koje se penju uz kolce, mrežu ili kukuruz.
- Prema namjeni: grah mahunar uzgaja se zbog mladih mahuna, koje se u Hrvatskoj zovu i mahune, a grah zrnaš zbog zrna. Mnoge sorte koriste se na oba načina.
Domaće sorte, poput tetovca, trešnjevca, zelenčeka ili kukuruzara, razlikuju se bojom i oblikom zrna, načinom rasta i namjenom.
Uzgoj graha ukratko
Grah treba toplo tlo, sunčan položaj, umjereno plodno i propusno tlo bez svježeg gnoja, ravnomjernu vlagu u vrijeme cvatnje i redovitu berbu mahuna. Visoki grah uz to treba čvrstu potporu.