Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Pisum sativum var. macrocarpon
Grašak jestivih mahuna bez tvrdog pergamentnog sloja, koje se beru i jedu cijele, mlade ili s tek razvijenim zrnima. Uzgaja se kao obični grašak, a za obilan urod treba potporu i redovitu, čestu berbu.
PovrćeMahunarke· porodica Mahunarke

Sjetva vani
Berba
Grašak šećerac uzgaja se zbog jestivih mahuna. Za razliku od običnog graška za zrno, čije mahune imaju čvrst, pergamentni sloj s unutarnje strane, mahune šećerca su mekane, sočne i slatke, pa se beru i jedu cijele. Uzgoj je isti kao uzgoj običnog graška, a razlike su u izboru sorti i berbi.
Kod nekih sorti uz rub mahune nalazi se tvrda nit, koja se prije pripreme povuče s vrha mahune. Novije sorte često su bez niti.
Šećerac se sije, zalijeva i štiti jednako kao obični grašak. Budući da se beru cijele mahune, a ne samo zrna, šećerac s iste površine daje više jestive mase i bere se ranije, pa je posebno praktičan za manje vrtove. Najvažnije je zalijevanje u vrijeme cvatnje i rasta mahuna: u suši mahune postaju tvrde i vlaknaste prije vremena. Šećerac ima iste bolesti i štetnike kao obični grašak, a najčešća je pepelnica kod kasne sjetve.
Grašak šećerac sije se u isto vrijeme kao obični grašak: u rano proljeće, a u primorju i u jesen. Kao i drugi grašak, najbolje raste u svježem proljetnom vremenu, a u vrućini slabije zameće mahune. Za postupnu berbu sije se u dva do tri navrata.
Mnoge sorte šećerca su visoke i trebaju potporu visine metar i pol do dva metra, od mreže, žice ili pruća. Potpora se postavlja odmah nakon sjetve. Biljke uz potporu su zdravije, a mahune čiste, ravne i lako se beru. Postoje i niže sorte šećerca, koje trebaju kratku potporu i pogodne su za posude.
Najvažnija razlika između šećerca i običnog graška je berba. Šećerac se bere mlad, dok su mahune mekane i slatke, a mahuna se lako prelomi. Plosnati šećerac bere se dok su mahune ravne, a debeli šećerac kad su mahune okrugle i sočne, ali prije nego što zrna potpuno narastu. Prezrele mahune postaju tvrde i vlaknaste, a tada se mogu oljuštiti i koristiti kao obični grašak.
Šećerac se bere svaka dva do tri dana, jer redovita berba potiče biljku na stvaranje novih cvjetova i mahuna. Mahune se beru dvjema rukama ili škarama, kako se biljka ne bi iščupala.
Svježi šećerac najbolji je odmah nakon berbe, a u hladnjaku ostaje dobar nekoliko dana. Za zamrzavanje se mahune kratko blanširaju.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Bolest
Simptomi: Bijela, brašnasta prevlaka na listovima, izbojima i plodovima, koja se može obrisati prstom.
Niske sorte šećerca dobro uspijevaju u posudama i sanducima na balkonu, dubokim barem 20–25 cm, uz kratku potporu od mreže ili pruća. Supstrat se održava umjereno vlažnim, osobito u vrijeme cvatnje i zametanja mahuna. Mahune iz posude beru se redovito, svaka dva do tri dana.
Mahune šećerca nemaju tvrd pergamentni sloj, pa se jedu cijele. Obični grašak bere se zbog zrna, a mahuna se baca.
Mlad, dok su mahune mekane i lako se prelamaju. Plosnati šećerac bere se dok su zrna tek naznačena, a debeli šećerac kad su zrna mala, ali mahuna sočna.
Većini sorti treba, jer su visoke. Niže sorte trebaju kratku potporu.
Opći vodič
Kako postaviti potporu za grašak: mreža za grašak, pruće i granje, žica između kolaca i A-okvir, visina potpore prema sorti, kada je postaviti i najčešće pogreške.
Opći vodič
Kada i kako sijati grašak: proljetna i jesenska sjetva, priprema gredice, dubina i razmak, sjetva niskog graška u dvoredu, zaštita od ptica i prvi koraci nakon nicanja.



