Štetnik
Bijela mušica na rajčici i drugim biljkama: kako je prepoznati i suzbiti
Simptomi: Oblak sitnih bijelih kukaca s naličja listova kad se biljka protrese, ljepljivo lišće i crna čađavica.
Brassica oleracea var. capitata
Glavata kupusnjača koja se uzgaja preko rasada. Rane sorte daju mladi kupus u kasno proljeće, a kasne krupne, čvrste glavice za jesen, kiseljenje i zimu. Traži hranjivo tlo, puno vode i zaštitu od gusjenica.
PovrćeKupusnjače· porodica Krstašice

Sjetva unutra
Sjetva vani
Sadnja i presađivanje
Berba
Gnojidba
Glavica kupusa, zbijeni pup od gusto složenih listova, razlog je zašto se ta dvogodišnja kupusnjača iz porodice krstašica sadi u povrtnjaku. U vrtu se uzgaja kao jednogodišnja kultura: glavica se bere u prvoj godini, a biljka bi tek nakon zime potjerala cvjetnu stabljiku. U nekim krajevima kupus se zove i zelje.
Kupus je ista biljna vrsta kao kelj, cvjetača, brokula, korabica i prokulica (Brassica oleracea), a od njih se razlikuje po tome što se uzgaja zbog glavice. Sve kupusnjače imaju slične potrebe i dijele iste bolesti i štetnike, pa se u plodoredu promatraju zajedno.
Za uspješan uzgoj kupusa važna su tri uvjeta: hranjivo tlo, dovoljno vode tijekom cijele sezone i zaštita od gusjenica i drugih štetnika. Uz to kupus nagrađuje velikim urodom s male površine.
Sorte se dijele prema duljini vegetacije, a o tome ovise termin sjetve, veličina glavice i namjena:
Osim bijelog uzgaja se i crveni kupus, ljubičastocrvenih listova i nešto sporijeg rasta. Od domaćih sorti poznat je varaždinski kupus, kasna sorta plosnatih glavica cijenjena za kiseljenje.
Mladi kupus je kupus ranih sorti ubran u kasno proljeće i početkom ljeta, dok su glavice male, nježne i rahlije. Listovi su tanji i sočniji, pa se mladi kupus jede svjež u salati ili kratko kuhan. Ne čuva se dugo, nego se bere postupno, kako glavice dozrijevaju.
Uz bijeli kupus u vrtovima se uzgajaju i crveni, šiljasti i varaždinski.
Termini sjetve i sadnje kupusa ovise o tome kada se želi brati.
U primorju se dio kasnih i zimskih sorti u sklopu jesenske sadnje presađuje i krajem ljeta, za berbu kroz zimu i rano proljeće.
Sjeme kupusa je sitno i brzo niče u toplijem prostoru. Sije se plitko, u kontejnere, male posudice ili gredicu za rasad. U kontejnere se stavljaju po dvije do tri sjemenke, a nakon nicanja ostavlja se najjača biljka.
Ljetni i kasni kupus mogu se sijati u gredicu za rasad na otvorenom, u redove, a kad presadnice dosegnu pravu veličinu, vade se i sade na stalno mjesto. Takva gredica mora biti zaštićena mrežom ili agrotekstilom, jer buhači u toplom vremenu lako unište tek iznikle biljke.
Izravna sjetva na stalno mjesto moguća je za kasni kupus, ali troši više sjemena i traži prorjeđivanje, pa se u kućnim vrtovima rijetko primjenjuje.
Vlastito sjeme kupusa zahtjevno je dobiti. Biljka mora prezimiti s glavicom, a u drugoj godini tjera visoku cvjetnu stabljiku. Kupus oprašuju kukci i lako se križa s drugim kupusnjačama iste vrste koje cvjetaju u blizini, pa se sjeme hibridnih i komercijalnih sorti kupuje.
Rasad kupusa uzgaja se jednako kao rasad drugog povrća, ali u svježijim uvjetima. Nakon nicanja biljke trebaju puno svjetla i nižu temperaturu nego rasad rajčice ili paprike. U toploj sobi uz slabo svjetlo klijanci se izdužuju i postaju slabi.
Ako je posijano gusto, klijanci se pikiraju u pojedinačne posudice ili veće ćelije čim se pojavi prvi pravi list. Pri pikiranju se mogu posaditi nešto dublje, do kotiledona, kako bi bili stabilniji.
Dobra presadnica kupusa ima četiri do šest pravih listova, kratku i čvrstu stabljiku i dobro razvijen korijen. Prije presađivanja rasad se postupno kali na otvorenom. Prerastao rasad, koji predugo ostane u maloj posudi, kasnije sporije raste i može prerano krenuti u cvat.
Rasad kupusa u vlažnom i toplom prostoru osjetljiv je na polijeganje rasada.
Presadnice kupusa sade se u dobro pripremljeno, pognojeno tlo. Sade se nešto dublje nego što su rasle u posudici, do prvih listova, a zemlja se oko biljke čvrsto pritisne. Kupus voli čvrsto, slegnuto tlo oko korijena; u previše rahloj zemlji biljke se njišu i sporije rastu.
Najbolje je saditi u oblačnom danu ili predvečer i odmah obilno zaliti. Ljeti posađen kasni kupus treba prvih dana redovito zalijevati dok se biljke ne prime.
Odmah nakon sadnje mladi nasad korisno je pokriti agrotekstilom ili mrežom protiv insekata. Mreža štiti od buhača, kupusne muhe i leptira kupusnog bijelca u najosjetljivijem razdoblju.
Kupus treba sunčan položaj. U polusjeni raste, ali razvija manje i rahlije glavice.
Najbolje uspijeva na dubokom, plodnom tlu bogatom humusom, koje dobro drži vlagu. Za razliku od mnogog povrća, dobro podnosi i teža, ilovasto-glinasta tla, ako nisu zbijena i ne zadržavaju vodu na površini. Na laganim, pjeskovitim tlima treba više komposta i češće zalijevanje.
Kupus voli neutralno do slabo lužnato tlo. Na kiselim tlima lakše se razvija kila kupusnjača, bolest korijena koja se teško iskorjenjuje, pa se takva tla vapne u jesen prije sadnje.
Kupus je biljka umjerene klime. Najbolje raste pri umjerenim temperaturama, a u ljetnim vrućinama rast usporava. Kasni kupus u jesen dobro podnosi mraz, a mnoge kasne sorte izdrže i nekoliko stupnjeva ispod nule bez štete na glavici.
Kupus i druge kupusnjače u plodoredu ne sade se na isto mjesto prije nego što prođu tri do četiri godine, a na zemljištu gdje se pojavila kila kupusnjača i dulje. Dobri predusjevi su mahunarke poput graška i graha, nakon kojih je tlo bogatije dušikom. Kupusnjače kao zelena gnojidba, primjerice gorušica, ne siju se neposredno prije kupusa.
Rani kupus s manjim glavicama sadi se gušće, a kasni kupus s krupnim glavicama i širokim vanjskim listovima treba gornju granicu razmaka. Pregust sklop daje manje glavice i pogoduje bolestima jer se biljke slabije prozračuju. Za raspored biljaka na gredici koristan je kalkulator razmaka sadnje.
Kupus treba puno vode, a najviše u vrijeme kad se glavica formira i raste. U suši glavice ostaju sitne, listovi tvrdi, a biljke su sklonije napadu štetnika. Zalijeva se obilno, tako da se navlaži tlo do dubine korijena, a ne po malo svaki dan.
Ravnomjernost je jednako važna kao i količina. Kad nakon dužeg suhog razdoblja padne obilna kiša ili se biljke naglo jako zaliju, zrele glavice pucaju. Malč između biljaka zadržava vlagu i ublažava velike razlike u vlažnosti tla.
Najbolje je zalijevati po tlu, ujutro ili predvečer. Kap po kap ili cijev za natapanje uz red štede vodu i ne vlaže lišće.
Kupus je jedan od najvećih potrošača hranjiva u povrtnjaku. Tlo se priprema u jesen ili rano proljeće dobro razgrađenim stajskim gnojem ili zrelim kompostom, koji osiguravaju hranjiva i poboljšavaju sposobnost tla da zadrži vodu.
Tijekom rasta kupus se prihranjuje dušikom, koji potiče razvoj lišća i glavice. Prva prihrana daje se dva do tri tjedna nakon presađivanja, kad se biljke prime, a druga prije nego što se glavica počne zatvarati. Kasniju i prejaku prihranu dušikom treba izbjegavati, jer glavice ostaju rahle, lakše pucaju, slabije se čuvaju i privlače štetnike.
Kalij je važan za čvrstoću glavica i trajnost pri čuvanju, a kupusnjače su osjetljive i na nedostatak bora i molibdena, koji se češće javlja na kiselim i pjeskovitim tlima. Za vrstu i količinu gnojiva najbolja je osnova analiza tla i uputa proizvođača.
Nakon sadnje kupus treba redovito plijeviti i plitko okopavati, dok vanjski listovi ne zasjene tlo. Kad biljke narastu, korisno ih je jednom lagano zagrnuti, jer se tako učvrste i razviju dodatno korijenje na stabljici.
Najvažniji dio njege je redovit pregled biljaka. Jednom tjedno okrenite nekoliko listova i potražite jaja kupusnog bijelca, mlade gusjenice i kolonije lisnih uši. Rano uočeni štetnici uklanjaju se ručno, prije nego što naprave štetu u glavici.
Donji, požutjeli listovi mogu se ukloniti, jer na njima se zadržavaju štetnici i bolesti, a zdrave vanjske listove treba ostaviti jer hrane glavicu.
Uz kupus se tradicionalno sade celer, kopar, salata, cikla, špinat, luk i niski grah. Jako mirisne biljke poput celera, kopra i aromatičnog bilja vjeruje se da zbunjuju leptira kupusnog bijelca. Ne preporučuje se saditi kupus uz druge kupusnjače u istoj gredici, jer dijele bolesti i štetnike, a ni uz jagode. Ova pravila potječu iz vrtlarske prakse i nisu sva potvrđena pokusima.
Kupus se bere kad je glavica čvrsta i zbijena. Glavica se odreže oštrim nožem ispod glavice, a nekoliko vanjskih listova ostavi se da štite glavicu pri rukovanju. Rani kupus bere se čim glavice postignu upotrebljivu veličinu, jer brzo prezrijeva i puca.
Nakon berbe ranog kupusa na stabljici ostaje panj iz kojeg ponekad izrastu male prateće glavice, koje se mogu brati kasnije.
Kasni kupus bere se u jesen, prije jačih mrazeva. Lagani mraz ne šteti glavici, ali se smrznuta glavica ne bere dok se ne odmrzne na biljci. Glavice za čuvanje beru se po suhom vremenu.
Čvrste glavice kasnog kupusa čuvaju se nekoliko mjeseci u hladnom i vlažnom podrumu ili spremištu. Najbolje je glavice objesiti s korijenom ili ih složiti na police tako da se ne dodiruju. Rani i mladi kupus troši se svjež, jer se ne čuva dugo. Kiseljenje je tradicionalan način pretvaranja kasnog kupusa u zimnicu.
Za kiseljenje i sarmu biraju se kasne sorte čvrstih glavica.
| Problem | Najčešći uzrok | Što napraviti |
|---|---|---|
| Ispucane glavice | Nagla promjena vlage, prezrela glavica | Ravnomjerno zalijevati, brati na vrijeme |
| Kupus ne stvara glavicu | Prerastao rasad, vrućina, suša, nedostatak hranjiva | Saditi mlad rasad, zalijevati i prihraniti na vrijeme |
| Biljka prerano cvate | Dugo razdoblje hladnoće kod ranog presađivanja | Ne saditi prerano, kaliti rasad, birati prikladne sorte |
| Rahle, lagane glavice | Previše dušika kasno u sezoni, nedostatak vode | Prihrana samo do zatvaranja glavice |
| Rupice na listovima mladih biljaka | Buhači | Agrotekstil ili mreža, redovito zalijevanje |
| Biljke venu, korijen zadebljao i deformiran | Kila kupusnjača | Vapnenje kiselih tala, dugi plodored, zdrav rasad |
| Biljke venu, korijen izgrižen | Kupusna muha | Mreža odmah nakon sadnje |
Štetnik
Simptomi: Oblak sitnih bijelih kukaca s naličja listova kad se biljka protrese, ljepljivo lišće i crna čađavica.
Štetnik
Simptomi: Izgrizeno lišće, izmet na listovima, izbušeni plodovi ili glavice i prerezane mlade biljke.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Bolest
Simptomi: Stabljika klijanca pri dnu se stanji, posmeđi i omekša, a biljka padne na supstrat; sjeme ponekad istrune prije nicanja.
Štetnik
Simptomi: Nepravilne rupe u lišću, pojedeni klijanci i presadnice, izgrizeni plodovi i srebrnasti sluzavi trag.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
U plasteniku se uzgaja uglavnom rani kupus, koji se presađuje u kasnu zimu ili rano proljeće i bere ranije nego na otvorenom. Plastenik treba redovito prozračivati, jer kupus ne voli visoke temperature, a u toplom i vlažnom zraku lakše obolijeva.
Kupus treba mnogo prostora i vode, pa se rijetko uzgaja u posudi. Ako se ipak sadi u posudu, ona treba imati najmanje 30–40 litara supstrata, a biraju se rane sorte manjih glavica.
Najčešće zbog prerastao ili oštećenog rasada, suše, vrućine u vrijeme formiranja glavice ili nedostatka hranjiva. Kasni kupus posađen prekasno ne stigne razviti glavicu prije zime.
Rane sorte stižu za berbu oko dva mjeseca nakon presađivanja, a kasne sorte tri do četiri mjeseca i više. Točno vrijeme navodi proizvođač na vrećici sjemena.
Ne treba. Kupusnjače na istom mjestu iz godine u godinu nakupljaju bolesti i štetnike u tlu, osobito kilu kupusnjača. Pravilo je pričekati tri do četiri godine.
Mlade presadnice podnose lagane mrazeve, a kasni kupus u jesen podnosi i jači mraz. Smrznute glavice ne treba dirati dok se ne odmrznu na biljci.
Opći vodič
Koji kupus uzgojiti za kiseljenje i sarmu: kasne sorte, varaždinski kupus, kakva glavica i listovi trebaju, kako uzgojem dobiti čvrste glavice i kada brati kupus namijenjen kiseljenju.
Sadnja
Kako uzgojiti rasad kupusa i posaditi ga u vrt: termini za rani, ljetni i kasni kupus, sjetva za rasad, sadnja na otvorenom korak po korak, razmak i zaštita mladih biljaka.
Opći vodič
Vrste glavatog kupusa i po čemu se razlikuju: bijeli i zeleni kupus, crveni ili ljubičasti kupus, rani, ljetni i kasni kupus, šiljasti kupus i domaći varaždinski kupus, s namjenom i savjetima za izbor.

Povrće › Kupusnjače
Brassica rapa subsp. pekinensis


