Bolest
Hrđa na biljkama: simptomi, prevencija i zaštita
Simptomi: Narančasti, smeđi ili crni praškasti jastučići na naličju lista, žute pjege na licu i prijevremeno opadanje listova.
Prunus domestica
Koštičava voćka skromnih zahtjeva koja dobro uspijeva i na težim, vlažnijim tlima. Plodovi se jedu svježi, suše i prerađuju u pekmez i rakiju, a najveće prijetnje su šarka šljive, šljivin savijač i monilija.
VoćeKoštičavo voće· porodica Ružovke

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Gnojidba
U našim krajevima šljiva ima dugu tradiciju: plodovi se jedu svježi, suše, kuhaju u pekmez i prerađuju u rakiju šljivovicu. Ta koštičava voćka iz porodice ružovki srodna je marelici, breskvi i trešnji. Šljiva je nezahtjevna, dobro podnosi hladnoću i teža tla, redovito rađa i dugo živi, pa je jedna od najčešćih voćaka u kućnim vrtovima i seoskim voćnjacima.
Stablo šljive srednje je veliko, uspravne do okrugle krošnje. Na bujnim podlogama i sijancima naraste do šest metara i više, a tradicionalna stabla oko kuće često tjeraju mnogo izdanaka iz korijena. Plodovi su najčešće tamnoplavi s pepeljastim voštanim slojem, ali postoje i žute, zelene i crvene šljive.
Za uspješan uzgoj šljive važni su sunčan položaj, umjerena rezidba, sadnja zdravih sadnica i zaštita od šarke šljive, šljivina savijača i monilije.
Pod nazivom šljiva u vrtovima se uzgaja nekoliko srodnih tipova:
Novije sorte imaju krupnije plodove i bolju otpornost na šarku šljive. Izborom ranih, srednjih i kasnih sorti berba se može produljiti od srpnja do rujna.
Sorte se uz vrijeme dozrijevanja biraju i prema otpornosti na šarku.
Kod šljive je najvažnije da sadnica bude zdrava, iz provjerenog rasadnika, s označenom sortom i podlogom: šarka šljive, njezina najopasnija bolest, prenosi se upravo zaraženim sadnicama i plemkama.
Stabla iz izdanaka tradicionalnih šljiva oko kuće rastu na vlastitom korijenu i zadržavaju osobine matičnog stabla, ali tjeraju mnogo izdanaka i sporije počinju rađati.
Šljiva najbolje rodi na sunčanom i prozračnom položaju. U sjeni plodovi su sitniji i manje slatki, a stablo je sklonije bolestima.
Šljiva je nezahtjevna prema tlu i od svih koštičavih voćaka najbolje podnosi teža, ilovasto-glinasta i vlažnija tla. Najbolje joj odgovaraju duboka, plodna tla koja ravnomjerno drže vlagu, a ne podnosi tla na kojima voda dugo stoji na površini. Na plitkim, suhim tlima plodovi ostaju sitni.
Drvo šljive dobro podnosi zimske hladnoće, a šljiva cvate nešto kasnije od marelice i breskve, pa je manje izložena kasnim mrazevima. U mrazištima mraz ipak može oštetiti cvjetove.
Šljiva se ne sadi na mjesto gdje je donedavno rasla druga koštičava voćka, jer mladim stablima tada slabije raste korijen.
Dio sorti šljive je samooplodan i rodi bez druge sorte u blizini, poput Stanleyja i Požegače. Drugi su djelomično samooplodni ili potpuno samoneoplodni, pa trebaju drugu sortu šljive koja cvate u isto vrijeme. Čak i samooplodne sorte obično daju veći i redovitiji urod kad je u blizini oprašivač.
Pri kupnji nove sorte zato treba provjeriti treba li joj oprašivač i koje sorte su dobri oprašivači. Kad je u cvatnji šljive hladno i kišovito, pčele slabo lete, pa je urod manji.
Šljivu je bolje saditi u jesen nego u proljeće: do proljeća se sadnica već počne ukorjenjivati.
Nakon sadnje šljiva se skrati na visinu od oko 70–90 cm, kako bi se iz pupova ispod reza razvile grane krošnje.
Razmaci ovise najviše o podlozi, a pri sadnji se planiraju i oprašivači.
Odrasla šljiva naraste tri do šest metara u visinu i tri do pet metara u širinu, ovisno o podlozi i sorti. Stabla na džanariki su veća, a stabla na slabije bujnim podlogama ostaju niža i mogu se saditi gušće. Između stabala treba ostaviti dovoljno mjesta za osvijetljenu krošnju, rezidbu i berbu.
Šljiva treba ravnomjernu vlagu, osobito od zametanja plodova do berbe. U suši plodovi ostaju sitni i otpadaju, a nakon nagle kiše pucaju. Mlade šljive prve dvije do tri godine zalijevaju se redovito, a malč ispod krošnje ujednačava vlagu, pa plodovi rjeđe pucaju.
Šljiva se gnoji u dva navrata. U jesen, nakon berbe i opadanja lišća, ispod krošnje se rasporedi zreli stajski gnoj ili kompost, a po potrebi i fosforna i kalijeva gnojiva, prema analizi tla. Jesenska gnojidba popunjava zalihe hranjiva u tlu za iduću sezonu, a hranjiva se preko zime postupno spuštaju do korijena.
U proljeće, kad krene rast, šljiva se umjereno prihranjuje dušikom. Prejaka dušična gnojidba potiče bujan rast mladica i izdanaka iz korijena na račun plodova.
Za šljivu se najčešće koristi poboljšana piramidalna krošnja, s provodnicom i tri do pet bočnih grana raspoređenih oko debla. Na slabije bujnim podlogama šljiva se uzgaja i kao vretenasti grm, a dio vrtlara preferira otvorenu vazu, koja drži stablo nižim i krošnju svijetlijom.
Krošnja se formira u prve tri do četiri godine. Grane koje rastu preoštro prema gore savijaju se u kosiji položaj, jer kose grane ranije stvaraju rodne pupove.
Šljiva rađa na kratkim rodnim grančicama, koje žive i rađaju nekoliko godina, i na jednogodišnjim izbojima. Treba umjerenu rezidbu, koja održava prozračnu krošnju i postupno obnavlja rodno drvo.
Šljiva se ne reže usred zime, jer kroz rane ulaze uzročnici bolesti drva, poput srebrnaste bolesti lišća. Najbolje je rezati u proljeće, kad krene rast, i ljeti, nakon berbe. Uklanjaju se suhe, bolesne i polomljene grane, grane koje rastu prema sredini krošnje i one koje se križaju, a preduge grane se skraćuju.
Izdanci iz korijena uklanjaju se redovito, rezom tik uz korijen. Zapuštena stabla pomlađuju se postupno, tijekom dvije do tri godine.
Krošnja se oblikuje, redovito reže i po potrebi pomlađuje.
Šljiva počinje rađati treće do pete godine nakon sadnje. Mnoge sorte sklone su obilnom urodu, nakon kojeg slijedi slabija godina. Kod vrlo obilnog zametanja grane se lome, a plodovi ostaju sitni.
Kod krupnoplodnih sorti plodovi se tada prorjeđuju nakon prirodnog opadanja, tako da između plodova ostane nekoliko centimetara. Teške grane mogu se poduprijeti, kako se ne bi slomile pod teretom plodova.
Šljive se beru kad dobiju punu boju sorte i omekšaju uz peteljku. Plodovi koji se jedu svježi beru se potpuno zreli, a za prijevoz nekoliko dana ranije. Za sušenje, pekmez i rakiju šljive se ostavljaju da potpuno dozriju na stablu, jer tada imaju najviše šećera, pa se ponekad i otresaju sa stabla.
Plodovi se beru s peteljkom, kako bi dulje ostali svježi i zadržali voštani sloj. Svježe šljive u hladnjaku ostaju dobre nekoliko dana do tjedan dana. Višak se suši, kuha u pekmez i džem, ukuhava u kompot ili zamrzava bez koštica.
Za sušenje su najbolje potpuno zrele, slatke šljive sorti s čvrstim mesom i košticom koja se lako odvaja. Plodovi se operu, a suše se cijeli ili prepolovljeni, bez koštice, u sušilici ili pećnici na niskoj temperaturi, sve dok ne postanu savitljivi i kožasti, bez vlage u sredini. Dobro osušene šljive čuvaju se mjesecima u zatvorenim posudama na suhom i hladnom mjestu.
Bolest
Simptomi: Narančasti, smeđi ili crni praškasti jastučići na naličju lista, žute pjege na licu i prijevremeno opadanje listova.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Najčešće zbog šljivina savijača, čije se gusjenice razvijaju u plodovima. Crvljivi plodovi ranije dozrijevaju i otpadaju, pa ih treba skupljati i uklanjati.
Ovisi o sorti. Neke sorte su samooplodne i rode same, a druge trebaju drugu sortu koja cvate u isto vrijeme. I samooplodne sorte bolje rode uz oprašivača.
Obično treće do pete godine nakon sadnje.
Najčešći uzroci su šljivin savijač, šarka šljive, suša i prejak urod. Dio plodova stablo prirodno odbaci početkom ljeta.
Izdanci se režu tik uz korijen iz kojeg rastu, dok su mladi, više puta godišnje. Ako se samo pokose pri tlu, iz istog mjesta brzo izraste više novih izdanaka.
Opći vodič
Kada i čime gnojiti voćke: jesenska i zimska gnojidba organskim i fosforno-kalijevim gnojivima, proljetna dušična gnojidba, primjena uree i gdje rasporediti gnojivo.
Rezidba
Kada orezivati šljive i zašto ne usred zime, rezidba mladog stabla i formiranje krošnje, redovita rezidba rodnih stabala, pomlađivanje starih šljiva i uklanjanje izdanaka iz korijena.
Sadnja
Kako posaditi šljivu: najbolje vrijeme sadnje, izbor mjesta, razmak prema podlozi i uzgojnom obliku, oprašivači, sadnja korak po korak i njega mladog stabla.
Opći vodič
Kada saditi voćke u jesen, a kada u proljeće, kako odabrati sadnicu, iskopati sadnu jamu, posaditi voćku i njegovati je prve godine.
Opći vodič
Vrste šljiva i najpoznatije sorte u našim vrtovima: Požegača (Bistrica), Stanley, Čačanska ljepotica i Čačanska rodna, Valjevka, President te njemačke sorte Top Taste, Top King i Top Hit, s vremenom dozrijevanja i osobinama.
Opći vodič
Kako posaditi trešnju, breskvu, šljivu ili marelicu iz koštice: što se može očekivati od stabla iz koštice, stratifikacija, sjetva, njega mladih biljaka i cijepljenje.



