Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Prunus armeniaca
Koštičava voćka toplih, zaklonjenih položaja i propusnih tala, koja cvate među prvima u proljeće. Uglavnom je samooplodna i bere se u lipnju i srpnju, a najveće opasnosti su kasni mrazevi, monilija i naglo sušenje stabala.
VoćeKoštičavo voće· porodica Ružovke

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Gnojidba
Zbog mirisnih, slatkih narančastih plodova baršunaste kožice, koji se jedu svježi, suše i ukuhavaju u džem i kompot, marelica se sadi u kućnim vrtovima. Kao koštičava voćka iz porodice ružovki srodna je breskvi, šljivi i trešnji, a u dijelu naših krajeva i u susjednim zemljama zove se kajsija.
Marelica je srednje veliko stablo, široke, okrugle krošnje. Voli toplinu i sunce, a dobro podnosi sušu i vapnenasta tla, pa dobro uspijeva u primorju, ali i u toplijim kontinentalnim krajevima. Glavna slabost marelice je vrlo rana cvatnja: cvate krajem ožujka ili početkom travnja, često i ranije, pa joj kasni proljetni mrazevi u mnogim godinama unište cvjetove i mlade plodove.
Druga posebnost marelice je naglo sušenje stabala, kad se pojedine grane ili cijelo stablo naizgled zdrave marelice osuše usred ljeta. Pravilan izbor položaja, podloge i vremena rezidbe znatno smanjuje taj rizik.
Sorte se razlikuju po vremenu cvatnje i dozrijevanja, krupnoći plodova i otpornosti na bolesti. Za kontinentalne krajeve važno je birati sorte kasnije cvatnje, koje češće izbjegnu kasne mrazeve. Kod nas su dugo najrasprostranjenije stare mađarske sorte, poput Mađarske najbolje i Kečkemetske ruže, srednje krupnih, vrlo aromatičnih plodova. Novije sorte često imaju krupnije plodove i bolju otpornost na bolesti, a neke od njih trebaju oprašivača. Izborom ranih, srednjih i kasnih sorti berba se može rasporediti od lipnja do početka kolovoza.
Pri izboru se razlikuju rane, kasne i samooplodne sorte.
Kvalitetna sadnica marelice je jednogodišnja ili dvogodišnja, ravnog debla, zdrave, glatke kore bez rana i smolotoka, s dobro razvijenim, neoštećenim korijenom. Sadnice se kupuju u provjerenim rasadnicima, s označenom sortom i podlogom, jer se kroz sadni materijal prenose virusne bolesti, poput šarke šljive, koja napada i marelicu.
Marelica se razmnožava kalemljenjem, jer stabla iz koštice ne zadržavaju osobine sorte. Najčešći način je okuliranje na spavajući pupoljak: krajem ljeta, u srpnju ili kolovozu, pupoljak plemenite sorte umetne se pod koru podloge, a sljedećeg proljeća podloga se odreže iznad primljenog pupa. Marelica se može i cijepiti u proljeće, kad krenu sokovi, raznim načinima cijepljenja. Načela cijepljenja voćaka opisana su na primjeru jabuke u vodiču Cijepljenje jabuke, a kod marelice je važno raditi brzo, oštrim i čistim alatom, jer rane na koštičavom voću lako postaju ulaz bolestima.
Marelica treba sunčan, topao i zaklonjen položaj. Najbolja su mjesta na blagim južnim padinama ili uz zid okrenut prema jugu, gdje je zaštićena od hladnih vjetrova. Ne sadi se u mrazišta, udoline i niže dijelove terena u koje se slijeva hladan zrak, jer tamo kasni mrazevi gotovo svake godine unište cvjetove. U vrlo toplim položajima uz južni zid marelica cvate ranije, pa u kontinentalnim krajevima nije uvijek najbolji izbor; sjeverna padina ponekad odgodi cvatnju za nekoliko dana.
Najbolja su duboka, propusna, topla tla, laganija ilovasta i pjeskovita. Marelica dobro podnosi vapnenasta tla, ali ne podnosi teška, hladna i mokra tla, u kojima joj propada korijen i lakše se pojavljuje naglo sušenje.
Marelicu ne treba saditi na mjesto gdje je donedavno rasla druga koštičava voćka.
Većina sorti marelice je samooplodna: cvjetovi se oprašuju vlastitim peludom, pa jedno stablo rodi bez druge sorte u blizini. Neke novije sorte nisu samooplodne ili su samo djelomično samooplodne, pa trebaju drugu sortu koja cvate u isto vrijeme.
Marelica cvate vrlo rano, kad je pčela još malo, a vrijeme često hladno i kišovito. Zato je i kod samooplodnih sorti zametanje bolje kad su u blizini pčele i kad je stablo na zaklonjenom mjestu.
U toplijim krajevima marelica se sadi u jesen, a u hladnijim krajevima i na težim tlima u rano proljeće.
Na težim tlima marelicu je korisno posaditi na blago uzdignuto mjesto, kako se oko korijena ne bi zadržavala voda. Nakon sadnje sadnica se skrati na visinu od oko 60–80 cm radi formiranja krošnje.
Odrasla marelica naraste tri do šest metara u visinu i tri do pet metara u širinu, ovisno o podlozi, sorti i uzgojnom obliku. Krošnja treba dovoljno prostora i svjetla sa svih strana, jer se u gustoj, zasjenjenoj krošnji lakše razvijaju bolesti, a rodne grančice se suše.
Odrasla marelica dobro podnosi sušu, ali za krupne i sočne plodove treba vodu od zametanja plodova do berbe, a mlado stablo redovito zalijevanje u prve dvije do tri godine. Zalijeva se obilno i rjeđe, po tlu ispod krošnje, a nikako se ne smije dopustiti da se oko debla zadržava voda.
Za gnojidbu marelice zreli kompost ili razgrađen stajski gnoj unose se u jesen ili rano proljeće, a fosfor i kalij prema analizi tla. Dušik se daje u proljeće, u umjerenim obrocima. Prejaka dušična gnojidba potiče bujne, mekane izboje, koji su osjetljiviji na mraz i bolesti drva.
Za marelicu se najčešće koristi poboljšana piramidalna krošnja ili otvorena vaza. Kod vaze stablo ima nisko deblo i tri do četiri glavne grane koje rastu koso prema van, a sredina krošnje ostaje otvorena za svjetlo. Krošnja se formira u prve tri do četiri godine.
Marelica prirodno stvara široku krošnju, pa je u vrtu korisno držati je nižom, kako bi se lakše štitila od mraza, rezala i brala.
Marelica rađa na jednogodišnjim izbojima i na kratkim rodnim grančicama, koje žive nekoliko godina. Rezidba održava prozračnu krošnju i potiče obnovu rodnog drva.
Vrijeme rezidbe kod marelice je važnije nego kod mnogih drugih voćaka. Rane nastale usred zime sporo zarastaju i postaju ulaz za bolesti drva koje uzrokuju naglo sušenje. Zato se marelica reže u cvatnji ili neposredno nakon nje i ljeti, nakon berbe, kad rane brzo zarastaju. Ljetnom rezidbom uklanjaju se bujni vodopije, grane koje zasjenjuju krošnju i preguste grane.
Suhe i bolesne grane uklanjaju se čim se primijete, duboko u zdravo drvo. Veće rane se zaglade, a alat se dezinficira između stabala.
Marelica počinje rađati treće do pete godine nakon sadnje. Kad kasni mraz ne ošteti cvjetove, često zametne previše plodova, koji ostaju sitni, a grane se pod teretom lome. Tada se plodovi prorjeđuju nakon prirodnog opadanja, tako da između plodova ostane nekoliko centimetara do desetak centimetara razmaka.
U godinama kad mrazevi unište dio cvjetova, prorjeđivanje nije potrebno. Česti gubitak uroda zbog mraza znak je da je položaj nepovoljan ili da sorta prerano cvate za taj kraj.
Marelice dozrijevaju od lipnja do početka kolovoza, ovisno o sorti. Za jelo iz ruke beru se potpuno zrele, kad dobiju punu, za sortu tipičnu boju, lagano omekšaju i zamirišu. Za prijevoz i preradu mogu se brati nekoliko dana ranije, dok su još čvrste. Na stablu plodovi dozrijevaju postupno, pa se bere u dva do tri navrata.
Marelica se bere zajedno s peteljkom ili bez nje, pažljivo, cijelom šakom, jer se zreli plodovi lako nagnječe. Zrele marelice kratko traju: u hladnjaku ostaju dobre nekoliko dana. Višak se suši, ukuhava u džem i kompot ili se plodovi bez koštica zamrzavaju.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Naglo sušenje marelice ima više mogućih uzroka: oštećenja od mraza, bolesti drva koje ulaze kroz rane, mokro i teško tlo te neodgovarajuću podlogu. Rezidba u cvatnji i ljeti, dobar položaj i propusno tlo najviše smanjuju rizik.
Većini sorti ne treba, jer su samooplodne. Neke novije sorte trebaju drugu sortu u blizini, što piše u opisu sorte.
Najčešći uzrok su kasni proljetni mrazevi koji oštete cvjetove ili mlade plodove, a ponekad monilija u kišovitoj cvatnji.
Može, ali stablo iz koštice obično ne zadržava osobine matične sorte. Takve biljke često se koriste kao podloga za kalemljenje.
Postupak je opisan u vodiču Uzgoj voćke iz koštice.
Opći vodič
Kada i čime gnojiti voćke: jesenska i zimska gnojidba organskim i fosforno-kalijevim gnojivima, proljetna dušična gnojidba, primjena uree i gdje rasporediti gnojivo.
Opći vodič
Koje sorte marelica saditi u vrtu: Mađarska najbolja, Kečkemetska ruža, Goldrich, Harcot i Bergeron, rane i kasne sorte, samooplodne sorte i oprašivači te kako odabrati marelicu za kraj s kasnim mrazevima.
Opći vodič
Kada saditi voćke u jesen, a kada u proljeće, kako odabrati sadnicu, iskopati sadnu jamu, posaditi voćku i njegovati je prve godine.
Opći vodič
Kako posaditi trešnju, breskvu, šljivu ili marelicu iz koštice: što se može očekivati od stabla iz koštice, stratifikacija, sjetva, njega mladih biljaka i cijepljenje.



