Štetnik
Grinje na biljkama: kako ih prepoznati i suzbiti
Simptomi: Sitne svijetle točkice na listu, srebrnasto ili brončano lišće koje se suši i fina paučina na naličju.
Prunus persica
Koštičava voćka toplih, sunčanih položaja i propusnih tala koja rano počinje rađati. Samooplodna je, a za redovit urod treba svake godine jaku rezidbu, prorjeđivanje plodova i zaštitu od kovrčavosti lista.
VoćeKoštičavo voće· porodica Ružovke

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Gnojidba
Sočni, aromatični plodovi s baršunastom kožicom i krupnom koštičicom razlog su zašto se breskva sadi u vrtu, a kod nas najbolje uspijeva u toplijim kontinentalnim krajevima i u primorju. Kao koštičava voćka iz porodice ružovki srodna je marelici, šljivi i trešnji; potječe iz Kine, a u Europi se uzgaja od antike.
Breskva je razmjerno malo stablo, koje u vrtu naraste tri do pet metara. Brzo raste i rano počinje rađati, često već druge ili treće godine nakon sadnje, ali je i kratkog vijeka u usporedbi s jabukom ili kruškom: dobro njegovano stablo rađa petnaestak do dvadeset godina.
Uzgoj breskve u kućnom vrtu traži tri stvari koje kod drugih voćaka nisu toliko važne: topao i sunčan položaj, jaku rezidbu svake godine, jer breskva rađa na prošlogodišnjim izbojima, te zaštitu od kovrčavosti lista, najvažnije bolesti breskve.
Prema boji mesa razlikuju se breskve žutog i bijelog mesa. Rane sorte dozrijevaju krajem lipnja, a kasne u rujnu, pa se izborom nekoliko sorti berba može produljiti na cijelo ljeto. Kod nas se uzgaja i vinogradarska breskva, otporni domaći tip sitnijih plodova, tradicionalno sađen u vinogradima.
Sorte se dijele na rane, srednje i kasne.
Dobra sadnica breskve je jednogodišnja, ravnog debla, zdrave kore bez smolotoka i s dobro razvijenim korijenom. Breskva se najbolje prima kao mlada sadnica, pa se starije sadnice ne isplati kupovati. Sadnica treba imati jasno označenu sortu i podlogu.
Podloga određuje bujnost stabla, prilagođenost tlu i otpornost na sušu:
Izbor podloge prema tlu u vrtu važniji je kod breskve nego kod mnogih drugih voćaka, jer breskva na neodgovarajućem tlu brzo žuti i slabi.
Breskva treba najtopliji i najsunčaniji položaj u vrtu, zaštićen od hladnih vjetrova. U sjeni plodovi ostaju kiseli i slabo obojeni, a rodne grančice se suše.
Najbolja su joj duboka, propusna i topla tla, laganija ilovasta ili pjeskovito-ilovasta. Ne podnosi tla u kojima se zadržava voda, jer joj korijen u mokrom tlu brzo propada. Na vapnenastim tlima breskva na vlastitoj podlozi žuti zbog nedostatka željeza, pa se tamo sadi na otpornijim podlogama.
Drvo breskve podnosi zimske hladnoće, ali breskva cvate rano u proljeće, pa kasni mrazevi često unište cvjetove i mlade plodove. Zato se ne sadi u mrazišta, niže dijelove terena u koje se slijeva hladan zrak, nego na blage padine i uz zidove okrenute prema jugu. U hladnijim krajevima biraju se sorte kasnije cvatnje.
Breskvu ne treba saditi na mjesto gdje je donedavno rasla druga breskva ili koštičava voćka, jer mladim stablima tada slabo raste korijen.
Gotovo sve sorte breskve i nektarine samooplodne su: cvjetovi se oprašuju vlastitim peludom, pa jedno stablo rađa bez druge sorte u blizini. Zato je breskva pogodna za male vrtove u kojima je mjesta samo za jedno stablo.
Oprašivanje ipak obavljaju pčele i drugi kukci, pa hladno, kišovito i vjetrovito vrijeme u cvatnji smanjuje zametanje plodova. Stablo posađeno na zaklonjenom mjestu bolje se oprašuje.
Mlada sadnica breskve slabije podnosi prvu zimu u tek pripremljenom tlu, pa je u hladnijim krajevima i na težim tlima proljetna sadnja, prije kretanja pupova, često sigurnija od jesenske.
Odmah nakon sadnje sadnica se skraćuje na visinu od oko 60–80 cm, iznad dobro razvijenih pupova. Iz tih pupova razvijaju se grane budućeg uzgojnog oblika.
Breskva uzgojena u obliku vaze u vrtu naraste tri do pet metara u visinu i u širinu. Na bujnijim podlogama i bez rezidbe može biti i veća, ali tada rađa visoko, a donji dio krošnje ogoli. Između breskve i drugih stabala treba ostaviti dovoljno mjesta da krošnja bude dobro osvijetljena i sa svih strana pristupačna za rezidbu i berbu.
Breskva treba ravnomjernu vlagu tijekom rasta plodova, a osobito u posljednjim tjednima prije berbe, kad plodovi najviše rastu. U suši plodovi ostaju sitni, a nakon nagle kiše pucaju. Mlada stabla prvih godina treba redovito zalijevati. Malč pod krošnjom pomaže održati ravnomjernu vlagu koju plodovi breskve trebaju pred berbu.
Zbog jake rezidbe breskva svake godine stvara mnogo novih izboja, za koje treba dovoljno dušika u proljeće. Dušik se daje u umjerenim obrocima, od kretanja vegetacije do lipnja. Kasnija gnojidba dušikom produljuje rast izboja koji ne odrvene na vrijeme i stradaju od mraza.
Zreli kompost ili razgrađen stajski gnoj unose se, kao i u ostatku voćnjaka, u jesen ili rano proljeće po površini ispod krošnje. Fosfor i kalij daju se prema analizi tla. Na vapnenastim tlima često je problem nedostatak željeza, koji se prepoznaje po žutim listovima sa zelenim žilama.
Za breskvu je najprikladniji uzgojni oblik otvorena vaza (kotlasti oblik). Stablo ima nisko deblo i tri do četiri glavne grane koje rastu koso prema van, a sredina krošnje ostaje otvorena. Tako sunce dopire u unutrašnjost krošnje, rodne grančice ostaju zdrave i bolje se obnavljaju, a plodovi se dobro obojaju.
Vaza se formira u prve tri godine. Nakon sadnje sadnica se skrati, a iz izboja koji izrastu odabiru se tri do četiri jaka, ravnomjerno raspoređena oko debla, na različitim visinama. Ostali izboji se uklanjaju. Sljedećih godina glavne grane se skraćuju kako bi se razgranale, a izboji koji rastu prema sredini krošnje se uklanjaju.
Breskva rađa na jednogodišnjim izbojima, rodnim grančicama koje su izrasle prethodne godine. Grančica koja je jednom rodila više neće roditi, pa je rezidba breskve jača nego kod jabuke ili kruške: svake godine treba ukloniti dio starih grančica i potaknuti rast novih.
Breskva se reže krajem zime i u rano proljeće, od kretanja pupova do cvatnje. Tada se jasno vide okrugli cvjetni pupovi, a rane brže zarastaju, pa je manja opasnost od smolotoka i bolesti drva. Pri rezidbi se uklanja oko polovice rodnih grančica, ostavljaju se dobro raspoređene grančice srednje debljine s cvjetnim pupovima, a preduge se skraćuju. Uklanjaju se i suhe, bolesne i grane koje zasjenjuju sredinu vaze.
Ljeti, nakon berbe, mogu se ukloniti bujni vodopije u sredini krošnje. Zapuštena breskva koja godinama nije rezana rađa samo na vrhovima grana; takvo se stablo postupno pomlađuje, tijekom dvije do tri godine.
Breskva zametne mnogo više plodova nego što ih stablo može kvalitetno razviti. Bez prorjeđivanja plodovi ostaju sitni, slabo obojeni i manje slatki, grane se lome pod teretom, a stablo sljedeće godine slabije rodi.
Plodovi se prorjeđuju ručno nakon prirodnog, lipanjskog opadanja, kad su veličine lješnjaka do oraha. Na rodnoj grančici ostavlja se po jedan plod svakih 15–20 cm, a uklanjaju se najprije sitni, oštećeni i zbijeni plodovi. Rane sorte prorjeđuju se jače, jer imaju kraće vrijeme za rast plodova.
Breskve se beru kad osnovna boja kožice ispod crvenila prijeđe iz zelene u žutu ili kremastu, a plod lagano popusti pod prstima uz peteljku. Crvenilo samo po sebi nije pouzdan znak zrelosti, jer kod mnogih sorti pokriva plod i dok je nezreo. Za jelo iz ruke breskve se beru potpuno zrele, a za prijevoz ili kompot nekoliko dana ranije.
Plodovi dozrijevaju postupno, pa se stablo bere u nekoliko navrata. Breskva se bere cijelom šakom, laganim okretanjem, bez pritiskanja prstima, jer se zrele breskve lako nagnječe. Zrele breskve ne mogu se dugo čuvati: u hladnjaku ostaju dobre nekoliko dana. Višak se ukuhava u kompote, pekmez ili džem, ili se plodovi narezani zamrzavaju.
Štetnik
Simptomi: Sitne svijetle točkice na listu, srebrnasto ili brončano lišće koje se suši i fina paučina na naličju.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Bolest
Simptomi: Bijela, brašnasta prevlaka na listovima, izbojima i plodovima, koja se može obrisati prstom.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Najčešći uzrok je kovrčavost lista breskve, gljivična bolest koja zarazi pupove krajem zime. Zaštita se provodi prije kretanja pupova, a zaraženi listovi koji otpadnu se skupljaju.
Breskva rano počinje rađati, obično druge do četvrte godine nakon sadnje, ovisno o sadnici, podlozi i njezi.
Može, ali stablo iz koštice obično ne nalikuje matičnoj sorti. Takve breskve često daju sitnije plodove, a koriste se uglavnom kao podloga za cijepljenje. Postupak je opisan u vodiču Uzgoj voćke iz koštice.
Mogu se uzgajati niske, patuljaste sorte breskve u velikim posudama na sunčanoj terasi. Trebaju redovito zalijevanje i prihranu, a zimi zaštitu korijena od smrzavanja.
Opći vodič
Kada i čime gnojiti voćke: jesenska i zimska gnojidba organskim i fosforno-kalijevim gnojivima, proljetna dušična gnojidba, primjena uree i gdje rasporediti gnojivo.
Opći vodič
Kada saditi voćke u jesen, a kada u proljeće, kako odabrati sadnicu, iskopati sadnu jamu, posaditi voćku i njegovati je prve godine.
Opći vodič
Najpoznatije sorte breskve za vrt: Red Haven kao mjerilo dozrijevanja, rane sorte Maycrest, Springcrest i Royal Gem, srednje Red Top i Elegant Lady te kasne Cresthaven i Elberta, s vremenom berbe i savjetima za izbor.
Opći vodič
Kako posaditi trešnju, breskvu, šljivu ili marelicu iz koštice: što se može očekivati od stabla iz koštice, stratifikacija, sjetva, njega mladih biljaka i cijepljenje.



