Bolest
Bakterijska plamenjača voćaka: simptomi i kako je razlikovati od plamenjače
Simptomi: Cvjetovi, listovi i izboji naglo pocrne i ostaju na grani kao opaljeni, vrhovi izboja savijaju se u kuku, a iz zaraženog tkiva curi ljepljiv iscjedak.
Pyrus communis
Jabučasta voćka dugog vijeka, slična jabuci, ali ranije cvatnje i nešto zahtjevnija za toplinu. Većini sorti treba oprašivač, a ljetne kruške beru se prije pune zrelosti i dozrijevaju u kući.
VoćeJabučasto voće· porodica Ružovke

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Gnojidba
Kod nas se kruška uzgaja zbog sočnih, slatkih plodova, koji se jedu svježi, suše, ukuhavaju i prerađuju u sok i rakiju. Kao jabučasta voćka iz porodice ružovki srodna je jabuci i dunji. Stablo kruške je dugovječno: na bujnoj podlozi može rađati više desetljeća i narasti u visoko, uspravno drvo uske, piramidalne krošnje, koje je dugo bilo dio gotovo svakog seoskog dvorišta.
U uzgoju je kruška vrlo slična jabuci, ali ima nekoliko važnih razlika. Cvate ranije, pa je osjetljivija na kasne proljetne mrazeve. Traži toplije položaje i više vlage u tlu. Mnoge ljetne sorte beru se prije pune zrelosti, jer potpuno zrele na stablu postaju brašnaste u sredini. Kruška je i osjetljivija na bakterijsku plamenjaču i kruškinu buhu.
Sorte se najčešće dijele prema vremenu dozrijevanja:
U vrtovima se uzgaja i azijska kruška (nashi), okruglih, hrskavih plodova, koja je zasebna vrsta i uzgaja se slično europskoj kruški.
Drvo kruške je tvrdo, gusto i fino zrnato, pa se tradicionalno koristilo za izradu namještaja, alata i glazbala. U vrtu je visoko stablo kruške na sijancu i vrijedno drvo za hlad, ali za uzgoj zbog plodova u manjem vrtu praktičnija su niža stabla na slabije bujnim podlogama.
Sorte se međusobno razlikuju po osobinama i vremenu dozrijevanja.
Na deklaraciji sadnice kruške uvijek treba biti navedena podloga, jer se stabla na dunji i na sijancu kruške bitno razlikuju po veličini i zahtjevima prema tlu. Jednogodišnje sadnice bez bočnih grana dobro se primaju, a dvogodišnje s nekoliko bočnih grana ranije počinju rađati.
Kruška treba sunčan i topao položaj, zaštićen od hladnih vjetrova. U sjeni plodovi ostaju sitni i bez arome, a stablo je sklonije bolestima.
Najbolja su duboka, plodna i ilovasta tla koja dobro zadržavaju vlagu, a nisu stalno mokra. Kruška na sijancu podnosi i teža, glinasta tla bolje od mnogih drugih voćaka, dok kruška na dunji traži plodno, rahlo i nevapnenasto tlo.
Drvo kruške dobro podnosi zimske hladnoće, ali kruška cvate nekoliko dana do dva tjedna prije jabuke, pa joj cvjetove češće oštete kasni proljetni mrazevi. Zato se ne sadi u mrazišta i niže dijelove terena. Za kontinentalne krajeve biraju se sorte kasnije cvatnje i otporne na hladnoću, a zimske sorte trebaju dugu, toplu jesen da bi dobro dozrele.
Većina sorti krušaka nije samooplodna: za zametanje plodova treba pelud druge sorte kruške koja cvate u isto vrijeme. Pčele kruškine cvjetove posjećuju slabije nego cvjetove drugih voćaka, jer im je nektar manje sladak. Zato je važno da oprašivač bude u neposrednoj blizini.
Pri izboru sorti treba paziti na vrijeme cvatnje i međusobnu kompatibilnost; neke sorte su triploidne i ne oprašuju druge. Ako u susjedstvu nema krušaka, sade se barem dvije kompatibilne sorte. Conference je djelomično samooplodna i rodi i bez oprašivača, ali tada daje manje i nepravilnije plodove.
Kruška posađena u jesen do proljeća već počne razvijati korijen. Na teškim i mokrim tlima ipak je sigurnija proljetna sadnja.
Kod sadnica na dunji mjesto cijepljenja ne smije se zatrpati: sorta bi tada pustila vlastito korijenje i izgubio bi se učinak slabije bujne podloge. Kruška na dunji treba kolac cijeli život.
Nakon sadnje sadnica se prikrati radi formiranja krošnje.
Veličina odrasle kruške ovisi prije svega o podlozi. Na dunji stablo naraste tri do četiri metra i može se saditi na razmak od jedan i pol do tri metra. Na sijancu kruška naraste osam do deset metara i više, pa traži razmak od pet do sedam metara. Za oprašivanje druga sorta mora rasti dovoljno blizu.
Kruška voli tlo koje ravnomjerno drži vlagu. Mlada stabla i stabla na dunji, plitkog korijena, treba zalijevati u sušnim razdobljima, osobito od zametanja plodova do berbe. Stara stabla na sijancu dubokim korijenom sama dosežu vlagu. Malč je osobito koristan kod kruške na dunji, čije plitko korijenje brzo osjeti sušu.
Zreli kompost ili razgrađen stajski gnoj unose se u jesen ili rano proljeće ispod krošnje, a fosfor i kalij prema analizi tla. Dušik se daje u proljeće, u umjerenim obrocima. Previše dušika kod kruške je osobito štetno: potiče bujne, mekane izboje, koje napadaju kruškina buha i bakterijska plamenjača, a plodovi se lošije čuvaju.
Na vapnenastim tlima kruška, osobito na dunji, često pati od nedostatka željeza, koji se prepoznaje po žutim listovima sa zelenim žilama.
Kruška prirodno raste uspravno i stvara usku, piramidalnu krošnju. Za kućni vrt najčešći je uzgojni oblik piramidalna krošnja s provodnicom i tri do četiri etaže bočnih grana. Na slabo bujnim podlogama kruška se uzgaja i kao vretenasti grm ili uz žicu, u obliku palmete, uz zid ili ogradu.
Budući da grane kruške rastu strmo prema gore, korisno ih je u prvim godinama savijati i vezati u kosiji položaj. Grane koje rastu koso ranije stvaraju rodne pupove, a stablo ranije počinje rađati.
Kruška rađa na kratkim rodnim grančicama, koje se zadržavaju više godina, slično kao kod jabuke. Rezidba se zato svodi na održavanje uzgojnog oblika, prozračnosti krošnje i postupnu obnovu starih rodnih grančica.
Glavna rezidba obavlja se krajem zime, od siječnja do ožujka. Uklanjaju se suhe, bolesne i oštećene grane, grane koje rastu prema sredini krošnje i one koje se križaju. Strmi, bujni izboji uklanjaju se ili savijaju. Stare, iscrpljene rodne grančice skraćuju se kako bi se potakle nove.
Ljeti se uklanjaju vodopije, bujni uspravni izboji koji zasjenjuju krošnju. Pri rezidbi kruške korisno je alat dezinficirati, osobito ako u blizini ima bakterijske plamenjače, a zaražene grane uklanjati duboko u zdravo drvo.
Kruška na dunji počinje rađati treće do četvrte godine nakon sadnje, a na sijancu tek nakon pet do sedam godina. Kod nekih sorti javlja se naizmjenična rodnost, kad nakon godine obilnog roda slijedi godina s malo plodova. Umjerena rezidba, prorjeđivanje i redovita gnojidba ublažavaju taj ritam.
Kad je zametanje vrlo obilno, plodovi se prorjeđuju nakon prirodnog lipanjskog opadanja, tako da u cvatu ostanu jedan do dva ploda. Tako plodovi narastu krupniji, a stablo sljedeće godine ponovno stvara cvjetne pupove.
Vrijeme berbe kruške ovisi o sorti, a kruške se beru ranije nego što bi se očekivalo. Ljetne kruške ostavljene da potpuno dozriju na stablu postaju brašnaste i kašaste iznutra, iako izvana izgledaju dobro. Zato se beru kad plod dosegne punu veličinu, osnovna boja kožice posvijetli, a peteljka se lako odvoji kad se plod podigne u vodoravan položaj. Takve kruške dozriju za nekoliko dana na sobnoj temperaturi.
Jesenske i zimske kruške beru se u rujnu i listopadu, kad su još tvrde. Dozrijevaju u skladištu, nekoliko tjedana ili mjeseci, ovisno o sorti. Bere se pažljivo, s peteljkom, a plodovi se ne bacaju u košaru, jer se oštećene kruške brzo kvare.
Zimske kruške čuvaju se u hladnom, prozračnom i umjereno vlažnom prostoru, u jednom sloju. Prije jela iz skladišta se donose u toplu prostoriju da dozriju. Kruške se mogu i sušiti, ukuhavati u kompote, pekmez i sok.
Bolest
Simptomi: Cvjetovi, listovi i izboji naglo pocrne i ostaju na grani kao opaljeni, vrhovi izboja savijaju se u kuku, a iz zaraženog tkiva curi ljepljiv iscjedak.
Štetnik
Simptomi: Sitne svijetle točkice na listu, srebrnasto ili brončano lišće koje se suši i fina paučina na naličju.
Bolest
Simptomi: Narančasti, smeđi ili crni praškasti jastučići na naličju lista, žute pjege na licu i prijevremeno opadanje listova.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Najčešće zato što su ljetne kruške predugo ostale na stablu. Takve sorte beru se prije pune zrelosti i dozrijevaju u kući.
Većini sorti treba. U blizini mora biti druga sorta kruške koja cvate u isto vrijeme, u vlastitom ili susjednom vrtu.
Na dunji obično treće do četvrte godine nakon sadnje, a na sijancu nakon pet do sedam godina.
Ne mogu. Kruška treba pelud druge sorte kruške, a jabuka druge sorte jabuke.
Opći vodič
Kada i čime gnojiti voćke: jesenska i zimska gnojidba organskim i fosforno-kalijevim gnojivima, proljetna dušična gnojidba, primjena uree i gdje rasporediti gnojivo.
Opći vodič
Kada saditi voćke u jesen, a kada u proljeće, kako odabrati sadnicu, iskopati sadnu jamu, posaditi voćku i njegovati je prve godine.
Opći vodič
Najpoznatije sorte krušaka, od ranih ljetnih do zimskih: petrovače i Lipanjska ljepotica, Karamanka, Santa Maria, Viljamovka, Conference, Abate Fetel, Tepka i Kaluđerka, s vremenom dozrijevanja i namjenom.



