Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Prunus cerasus
Koštičava voćka manje i otpornije od trešnje, kiselkastih plodova za kompote, sokove i kolače. Većina sorti je samooplodna, rano počinje rađati i dobro podnosi hladnoću, a glavna bolest je monilija.
VoćeKoštičavo voće· porodica Ružovke

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Gnojidba
Kompoti, sokovi, džemovi, kolači i liker glavna su namjena sočnih, kiselkastih plodova višnje tamnocrvene boje, iako se jedu i svježi. Ta koštičava voćka iz porodice ružovki bliska je srodnica trešnje. Kod nas je tradicionalna voćka seoskih dvorišta, a u Dalmaciji se uzgaja i višnja maraska, cijenjena za proizvodnju likera.
Višnja je manja od trešnje: raste kao nisko stablo ili veći grm, okrugle krošnje, s tankim, često povijenim granama. Otpornija je na hladnoću, rano počinje rađati i redovito rađa, a većina sorti je samooplodna, pa jedno stablo rodi i kad je samo u vrtu. Zbog toga je višnja jedna od najlakših voćaka za kućni vrt.
Za uspješan uzgoj višnje važni su sunčan i prozračan položaj, rezidba koja svake godine potiče nove rodne izboje i zaštita od monilije, bolesti koja u vlažnom proljeću može osušiti cvjetove i grančice. Višnja dobro podnosi siromašnija i vapnenasta tla i ne treba mnogo gnojiva.
Sorte se razlikuju po vremenu dozrijevanja, veličini i boji plodova, kiselosti i otpornosti na moniliju. Kod nas je jedna od najraširenijih Oblačinska višnja, samooplodna sorta sitnijih, tamnocrvenih i vrlo aromatičnih plodova, koja dobro podnosi hladnoću i redovito rađa. Za jelo iz ruke biraju se sorte krupnijih i slađih plodova, a za preradu one izraženije kiselosti i arome. Maraska je dalmatinska višnja sitnih, tamnih i vrlo aromatičnih plodova.
Pregled sorti s vremenom dozrijevanja i samooplodnošću nalazi se u vodiču Sorte višanja.
Cijepljena sadnica višnje kupuje se s označenom sortom i podlogom, jer o podlozi ovise veličina stabla i tlo koje podnosi.
Neke sorte višnje, poput tradicionalnih sorti iz dvorišta, uzgajaju se i na vlastitom korijenu, iz izdanaka koji rastu oko matičnog stabla. Takve višnje tjeraju mnogo izdanaka, ali se lako obnavljaju.
Višnja najbolje rodi na sunčanom i prozračnom položaju. Na zatvorenim, vlažnim i sjenovitim mjestima lakše obolijeva od monilije i kozičavosti lista.
Nezahtjevna je prema tlu. Dobro uspijeva na ilovastim, pjeskovitim i vapnenastim tlima, a ne podnosi tla na kojima se zadržava voda.
Višnja je otpornija na zimske hladnoće od trešnje i drugih koštičavih voćaka, pa dobro uspijeva i u hladnijim kontinentalnim krajevima. Cvate nešto kasnije od trešnje, ali joj kasni mrazevi ipak mogu oštetiti cvjetove, pa se ne sadi u mrazišta.
Višnja se ne sadi na mjesto gdje je donedavno rasla druga koštičava voćka, jer mladim stablima tada slabije raste korijen. Ako to nije moguće, sadna jama se napuni svježom zemljom s drugog dijela vrta.
Većina sorti višnje je samooplodna: cvjetovi se oprašuju vlastitim peludom, pa stablo rodi bez druge sorte u blizini. Neke sorte su samo djelomično samooplodne i bolje rode kad je u blizini druga sorta višnje ili trešnje koja cvate u isto vrijeme.
Samooplodne višnje mogu poslužiti i kao oprašivači za neke sorte trešanja.
I višnji jesenska sadnja daje prednost, jer sadnica počne puštati korijen još prije proljeća.
Višnja na vlastitom korijenu sadi se na istu dubinu na kojoj je rasla, a cijepljenoj sadnici mjesto cijepljenja ostaje iznad tla. Sadnica se nakon sadnje skrati na visinu od oko 60–80 cm, kako bi se iz pupova ispod reza razvile grane krošnje.
Prvo ljeto nakon sadnje mlada višnja treba redovito zalijevanje u sušnim razdobljima.
Odrasla višnja naraste dva i pol do pet metara u visinu i dva i pol do četiri metra u širinu, ovisno o sorti i podlozi. Zbog manjeg rasta višnja je pogodna i za manje vrtove, a stabla na slabo bujnim podlogama mogu se saditi i gušće.
Odrasla višnja dobro podnosi sušu, ali za krupne i sočne plodove treba vodu od cvatnje do berbe. Mlada višnja prve dvije do tri godine treba redovito zalijevanje.
Zreli kompost ili razgrađen stajski gnoj unose se u jesen ispod krošnje, a fosfor i kalij prema analizi tla. Dušik se daje u proljeće, u umjerenim obrocima. Previše dušika potiče bujan rast, pa je stablo podložnije bolestima, a kasni ljetni rast izboja smanjuje otpornost na mraz.
Višnja se najčešće uzgaja s okruglom ili vazastom krošnjom, na niskom deblu, s tri do pet glavnih grana i otvorenom, prozračnom sredinom. Takva krošnja dobro je osvijetljena, lako se reže i bere, a vlaga se u njoj ne zadržava, što smanjuje bolesti.
Višnja se može uzgajati i kao grm s nekoliko osnovnih grana iz tla, osobito sorte na vlastitom korijenu. Krošnja se formira u prve tri godine.
Mnoge sorte višnje rađaju uglavnom na izbojima izraslim prethodne godine. Izboj koji je jednom rodio dalje raste samo na vrhu, a donji dio mu ogoli. Bez rezidbe grane se zato izdužuju u duge, gole „bičeve“ s malo lišća i plodovima samo na vrhu, a krošnja se zgušnjava.
Rezidbom se svake godine potiče rast novih rodnih izboja. Najbolje je rezati ljeti, odmah nakon berbe, kad rane brzo zarastaju i lako se vidi koje su grane rodile. Ogoljele grane skraćuju se do mladog bočnog izboja, a uklanjaju se i preguste grane i grane koje rastu prema sredini krošnje. Rezidba u rano proljeće služi za formiranje mladih stabala i uklanjanje suhih grana.
Grančice osušene od monilije uklanjaju se čim se primijete, s nešto zdravog drva, i iznose iz vrta.
Višnja rano počinje rađati, obično druge do četvrte godine nakon sadnje, i redovito rađa. Urod najviše smanjuju monilija u vlažnoj cvatnji i kasni mrazevi.
Višnja rijetko treba prorjeđivanje plodova. Važnije je redovitom rezidbom održavati mlade rodne izboje, jer na zapuštenim stablima urod postupno opada i seli se na vrhove grana.
Kad višnja cvate, a plodovi izostanu ili ih je malo, najčešći uzroci su:
Mlada stabla prvih godina mogu cvasti slabo ili odbaciti zametnute plodove, što se obično ustali nakon nekoliko godina.
Višnje se beru potpuno zrele, kad dobiju punu, tamniju boju sorte i postanu sočne. Nakon berbe ne dozrijevaju. Za jelo iz ruke i kompote beru se s peteljkom, a za sok, džem i zamrzavanje mogu se brati i bez peteljke, kidanjem ploda. Rodne grančice se pri berbi ne trgaju.
Najbolje je brati ujutro, po suhom vremenu. Svježe višnje kratko traju, pa se brzo prerađuju u kompote, sokove, džem i liker, a mogu se i zamrznuti bez koštica ili sušiti.
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Najvažnije mjere su preventivne i provode se tijekom cijele godine. Pri rezidbi se uklanjaju sve osušene grančice i mumificirani plodovi koji su ostali visjeti na stablu, jer na njima uzročnik prezimljuje. Krošnja se održava prozračnom, kako bi se nakon kiše brzo osušila. Kod sadnje novih stabala biraju se sorte manje osjetljive na moniliju.
Većini sorti ne treba, jer su samooplodne. Neke sorte bolje rode uz drugu višnju ili trešnju koja cvate u isto vrijeme.
Najčešći uzrok je monilija, koja u vlažnoj cvatnji zarazi cvjetove i grančice. Osušene grančice treba odrezati i iznijeti iz vrta.
Obično druge do četvrte godine nakon sadnje.
Višnja ima kiselkastije plodove, manje i otpornije stablo, a većina sorti je samooplodna. Trešnja ima slađe plodove i veće stablo, a većini sorti treba oprašivač.
Može, ako se odabere sorta na slabo bujnoj podlozi i velika posuda s najmanje 40–50 litara propusnog supstrata. Višnja u posudi treba sunčano mjesto, redovito zalijevanje od cvatnje do berbe, proljetnu prihranu i zimi zaštitu korijena od smrzavanja. Svake dvije do tri godine supstrat se djelomično zamijeni svježim.
Opći vodič
Kada i čime gnojiti voćke: jesenska i zimska gnojidba organskim i fosforno-kalijevim gnojivima, proljetna dušična gnojidba, primjena uree i gdje rasporediti gnojivo.
Opći vodič
Kada saditi voćke u jesen, a kada u proljeće, kako odabrati sadnicu, iskopati sadnu jamu, posaditi voćku i njegovati je prve godine.
Opći vodič
Mekane trešnje i hruštevi, samooplodne i stranooplodne sorte te osobine poznatih kultivara Van, Stella, Lapins, Sunburst, Kordia, Regina i Carmen, s vremenom dozrijevanja i savjetima za izbor.
Opći vodič
Najpoznatije sorte višanja: Erdi rodna, Meteor, Debrecinska rodna, Keleris 16, Ujfehertska grozdasta, Montmorency, Oblačinska višnja, Maraska i amarena, s vremenom dozrijevanja, samooplodnošću i namjenom.



