Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Daucus carota subsp. sativus
Korjenasto povrće koje se sije izravno na stalno mjesto, od ranog proljeća do početka ljeta. Sporo niče i traži rahlo tlo bez kamenja, prorjeđivanje i čistu gredicu, a kasna sjetva daje mrkvu za zimu.
PovrćeKorjenasto i gomoljasto povrće· porodica Štitarke

Sjetva vani
Berba
Zadebljali, slatki korijen razlog je zašto se mrkva uzgaja kao korjenasto povrće. Pripada porodici štitarki, kao i peršin, celer, pastrnjak i kopar. Po životnom ciklusu je dvogodišnja: u prvoj godini razvija rozetu perasto razdijeljenih listova i korijen, a tek nakon zime tjera visoku cvjetnu stabljiku sa štitastim cvatom. U vrtu se mrkva uzgaja kao jednogodišnja kultura i vadi prije nego što krene u cvat. U susjednim zemljama naziva se šargarepa.
Mrkva je zahvalno povrće za vrt, ali ima nekoliko posebnosti koje odlučuju o uspjehu. Sije se isključivo izravno, jer se korijen nakon presađivanja deformira. Sjeme sporo niče, pa gredica mora tjednima ostati vlažna i čista od korova. Korijen se lijepo razvija samo u rahlom tlu bez kamenja i svježeg gnoja.
Mrkva se može brati od ranog ljeta do kasne jeseni, a kasno posijana mrkva dobro se čuva preko zime. Uzastopnim sjetvama i izborom ranih i kasnih sorti lako se osigurava svježa mrkva veći dio godine.
Sorte mrkve najčešće se dijele po obliku korijena, a o obliku ovisi i na kojem tlu najbolje uspijevaju:
Osim narančaste, sve je češća mrkva drugih boja. Žuta mrkva ima blaži okus i ne boji jelo. Ljubičasta mrkva može biti ljubičasta samo izvana, s narančastom sredinom, ili ljubičasta cijelim presjekom. Crna mrkva naziv je za vrlo tamne ljubičaste sorte, koje se uzgajaju jednako kao narančaste, ali u vlažnom tlu i vrućini češće postaju drvenaste ako se ne beru na vrijeme.
Baby mrkva je mlada mrkva ubrana dok je korijen kratak i tanak, ili mrkva sitnih sorti koje ni ne narastu veće. Male, zaobljene mrkvice iz trgovine najčešće su izrezani komadi većih mrkvi.
Mrkva se sije izravno na stalno mjesto.
Prve sjetve ranih sorti počinju u ožujku, kad se tlo prosuši toliko da se može fino obraditi. Sjeme klije i u hladnijem tlu, ali vrlo sporo; posijana prerano u mokru zemlju mrkva tjednima ne nikne, a za to vrijeme korov preraste gredicu. Glavna sjetva je u travnju i svibnju.
Za mrkvu za zimsko čuvanje sije se kasnije, u lipnju i početkom srpnja. Takva mrkva ljeti raste u toplom tlu, a sazrijeva u svježoj jeseni, kad su korijeni najslađi i najbolje se čuvaju. Kasnija sjetva često izbjegne i prvi, najjači naraštaj mrkvine muhe.
Za stalnu berbu mlade mrkve sije se u manjim količinama svaka tri do četiri tjedna, od ožujka do lipnja.
Sjeme mrkve je sitno i sporo niče, pa je sjetva najosjetljiviji dio uzgoja. Gredica se fino usitni i poravna, napravi se plitka brazda i sjeme se sije što ravnomjernije. Da ne bi palo pregusto, može se pomiješati sa suhim pijeskom. Brazda se zatrpa sitnom zemljom, lagano pritisne i zalije finim mlazom.
Do nicanja, koje traje dva do tri tjedna, površina tla mora stalno biti vlažna. Ako se na zbijenom tlu stvori kora, sitne klice je ne mogu probiti. Red se zato može pokriti tankim slojem pijeska, komposta ili daskom koja se ukloni čim se pojave prve klice. Mnogi vrtlari u isti red posiju i nekoliko sjemenki rotkvice: rotkvica nikne za nekoliko dana i označi red, pa se može okopavati prije nego što mrkva nikne.
Trake sa sjemenom i obloženo sjeme olakšavaju sjetvu na pravi razmak i smanjuju potrebu za prorjeđivanjem.
Mrkva daje sjeme u drugoj godini. Najljepši korijeni čuvaju se preko zime i u proljeće ponovno posade. Oprašuju je kukci, a lako se križa s divljom mrkvom koja raste u blizini, pa vlastito sjeme rijetko ostaje čisto.
Mrkva voli sunčan položaj. U polusjeni raste, ali razvija manje i bljeđe korijene.
Tlo je za mrkvu važnije nego za većinu povrća. Najbolje je duboko, rahlo, pjeskovito-ilovasto tlo bez kamenja, na kojem korijen raste ravno prema dolje. Na teškom, zbijenom i kamenitom tlu korijeni su kratki, grbavi i rašljasti. Takvo se tlo prije sjetve duboko obradi i popravi zrelim kompostom, ili se biraju kratke sorte, ili se mrkva sije u povišene gredice.
Najbolja je slabo kisela do neutralna reakcija tla. Mrkva dobro podnosi hladnije vrijeme, a korijen najbolju boju i okus razvija pri umjerenim temperaturama. Velika vrućina i suša ljeti čine korijen drvenastim i manje slatkim.
Mrkva se u plodoredu ne sije na mjesto gdje su prethodne tri do četiri godine rasle mrkva ili druge štitarke, poput peršina, celera i pastrnjaka, jer dijele štetnike i bolesti. Dobro dolazi nakon kultura gnojenih stajskim gnojem prethodne godine, poput krumpira, kupusa ili rajčice.
Mrkva se gotovo uvijek sije gušće nego što je potrebno, pa se mora prorijediti. Prvo prorjeđivanje obavlja se kad biljke imaju dva do tri prava lista, a drugo kad korijeni dosegnu debljinu olovke; tada se izvađene mrkvice već mogu jesti.
Prorjeđuje se po vlažnom tlu, predvečer, a nakon toga se zemlja oko preostalih biljaka pritisne i red zalije. Miris zgnječenog lišća privlači mrkvinu muhu, pa se izvađene biljke ne ostavljaju na gredici.
Za krupne mrkve za čuvanje ostavlja se veći razmak, a za mladu mrkvu manji. Za planiranje gredice koristan je kalkulator razmaka sadnje.
Mrkva treba ravnomjernu vlagu, a najosjetljivija je u vrijeme nicanja. Kasnije se zalijeva rjeđe i obilnije, tako da voda dopre duboko i korijen raste prema dolje za vlagom. Česta plitka zalijevanja potiču rast tankog bočnog korijenja.
Velike razlike u vlažnosti tla uzrokuju pucanje korijena: kad nakon dugog suhog razdoblja padne obilna kiša, mrkve se uzdužno raspucaju. Malč između redova, kad biljke narastu, smanjuje isušivanje i zagrijavanje tla.
Mrkva je osjetljiva na vrstu gnojiva. Svježi stajski gnoj se nikako ne unosi pred mrkvu: korijen se u takvom tlu grana, dobiva dlačice i lošije se čuva, a gnoj privlači mrkvinu muhu. Najbolje uspijeva na tlu koje je gnojeno za prethodnu kulturu.
Pri pripremi gredice može se dodati malo zrelog komposta. Previše dušika potiče bujno lišće na račun korijena. Kalij poboljšava slatkoću, boju i trajnost mrkve.
Dok mrkva ne nikne i ne ojača, najvažnije je održavati gredicu vlažnom i čistom od korova. Plijevi se ručno i oprezno, jer su mlade biljke nježne. Između redova može se plitko okopavati.
Kad korijeni rastu, ramena mrkve ponekad izvire iz tla i na svjetlu pozelene. Takav dio je gorak, pa se mrkva lagano zagrne zemljom ili se između redova stavi malč.
Mrkva se tradicionalno sije uz luk ili poriluk, u izmjeničnim redovima. Vjeruje se da miris luka odbija mrkvinu muhu, a miris mrkve lukovu muhu; pokusi ovaj učinak potvrđuju tek djelomično, ali kombinacija dobro koristi prostor gredice. Dobri susjedi su i grašak, salata, rotkvica i rajčica. Uz mrkvu se ne siju kopar, celer i peršin, jer pripadaju istoj porodici i dijele štetnike.
Mlada mrkva može se vaditi čim korijeni dosegnu upotrebljivu veličinu, obično dva do tri mjeseca nakon sjetve, ovisno o sorti. Rane sorte stižu prve. Najlakše je izvaditi jednu probnu mrkvu i provjeriti debljinu i boju korijena.
Mrkva za zimsko čuvanje vadi se u listopadu ili studenom, prije jačih mrazeva. Lagani mrazevi ne štete korijenu u zemlji, a hladne jesenske noći čak povećavaju slatkoću.
Na rahlom tlu mrkva se izvlači za lišće, a na težem se prvo podigne vilama, kako se korijen ne bi slomio. Vadi se po suhom vremenu.
Za čuvanje se biraju zdravi, neoštećeni korijeni. Lišće se odreže ili zakrene tik iznad vrata, a mrkve se ne peru. Najbolje se čuvaju u hladnom i vlažnom podrumu, u sanducima s blago vlažnim pijeskom, ili u trapu u vrtu. U hladnjaku očišćena mrkva ostaje svježa nekoliko tjedana. Mrkva se može i zamrznuti, nakon kratkog blanširanja.
| Problem | Najčešći uzrok | Što napraviti |
|---|---|---|
| Mrkva ne niče | Suho tlo, kora na površini, preduboka sjetva | Plitka sjetva, stalna vlaga do nicanja |
| Rašljast, grbav korijen | Kamenito ili zbijeno tlo, svježi gnoj | Duboko obraditi tlo, ne gnojiti svježim gnojem |
| Ispucan korijen | Nagla promjena vlage, prekasna berba | Ravnomjerno zalijevati, vaditi na vrijeme |
| Zeleno, gorko rame | Vrat korijena izložen svjetlu | Lagano zagrnuti ili malčirati |
| Tamni hodnici u korijenu | Mrkvina muha | Mreža, plodored, kasnija sjetva |
| Tanak korijen, bujno lišće | Pregust sklop, previše dušika | Prorijediti na vrijeme |
| Mrkva cvate u prvoj godini | Rana sjetva i dugo hladno razdoblje | Ne sijati prerano, birati sorte otporne na cvjetanje |
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Mrkva se može uzgajati u dubokim posudama, sanducima i vrećama na balkonu. Posuda treba biti dublja od duljine korijena sorte, a za kratke i okrugle sorte dovoljno je 20–25 cm. Supstrat mora biti rahao i bez krupnih komada. Posuda se drži na suncu, a supstrat stalno umjereno vlažan, osobito do nicanja.
U nezagrijanom plasteniku mrkva se može sijati rano u proljeće ili kasno ljeti, za raniju odnosno kasniju berbu mlade mrkve.
Najčešći uzroci su suho tlo u vrijeme nicanja, kora na površini zbijenog tla i preduboka sjetva. Mrkva niče dva do tri tjedna, pa treba biti strpljiv i za to vrijeme održavati tlo vlažnim.
Ne preporučuje se. Korijen presađene mrkve gotovo uvijek se iskrivi ili razgrana. Mrkva se sije izravno na stalno mjesto.
U blagim krajevima i na propusnom tlu može, uz deblji sloj malča, pa se vadi po potrebi. U hladnim i vlažnim zimama sigurnije ju je izvaditi i čuvati u pijesku u podrumu.
Gorčina je češća kod mrkve koja je rasla u suši i vrućini, kod zelenih ramena izloženih svjetlu i kod mrkve koja dugo stoji na toplom nakon berbe.
Opći vodič
Kako sijati mrkvu: termini proljetne, ljetne i jesenske sjetve, priprema tla, sjetva korak po korak, kako ubrzati nicanje, prorjeđivanje i zajednička sjetva mrkve i peršina.



