Štetnik
Lisne uši: kako ih prepoznati i riješiti ih se
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Petroselinum crispum
Dvogodišnje začinsko bilje koje se uzgaja zbog listova ili korijena. Sije se izravno od proljeća do kasnog ljeta, niče sporo, a lisnati peršin bere se od kasnog proljeća do zime, u posudi i na prozoru gotovo cijelu godinu.
Začinsko i aromatično biljeKuhinjsko bilje· porodica Štitarke

Sjetva unutra
Sjetva vani
Berba
Gnojidba
U našoj kuhinji peršin je jedan od najčešće korištenih začina: listovi se dodaju juhama, umacima, salatama i jelima od mesa i ribe, a korijen juhama i varivima. To dvogodišnje začinsko bilje iz porodice štitarki srodno je mrkvi, celeru i kopru. U Dalmaciji i Istri zove se i petrusin.
U prvoj godini peršin razvija rozetu perasto razdijeljenih listova i zadebljali korijen. Prezimi u vrtu, a u drugoj godini, nakon kratke proljetne berbe, potjera cvjetnu stabljiku sa žućkastozelenim štitastim cvatovima i donosi sjeme. U vrtu se zato uzgaja kao jednogodišnja ili dvogodišnja kultura i svake godine iznova sije.
Peršin je jednostavan za uzgoj, ali sporo niče, pa je sjetva najosjetljiviji dio uzgoja. Kad jednom nikne, raste pouzdano i podnosi hladnoću, pa se lisnati peršin bere od kasnog proljeća do duboko u zimu.
Lisnati i korjenasti peršin razlikuju se u uzgoju, berbi i čuvanju.
Peršin se sije izravno u gredicu od ranog proljeća do kasnog ljeta.
Prva sjetva obavlja se u ožujku i travnju, čim se tlo može fino obraditi. Peršin klije i u hladnijem tlu, ali vrlo sporo. Za stalnu berbu svježih listova lisnati peršin sije se u nekoliko navrata, do kolovoza. Ljetna sjetva u srpnju i kolovozu daje biljke koje se beru u jesen, prezime i daju listove i rano u proljeće sljedeće godine.
Korjenasti peršin sije se samo u proljeće, u ožujku i travnju, kako bi do jeseni razvio korijen. Za posude i prozor peršin se može sijati i u zatvorenom, krajem zime.
Sjeme peršina je sitno i niče sporo, dva do četiri tjedna, a u hladnom i suhom tlu i dulje. Nicanje ubrzava namakanje sjemena u mlakoj vodi prije sjetve. Sjeme se sije plitko, u redove, u fino usitnjeno tlo, lagano pritisne i zalije finim mlazom.
Do nicanja tlo mora stalno biti vlažno. Kora na površini zbijenog tla otežava nicanje, pa se red može pokriti tankim slojem komposta ili pijeska. Budući da peršin dugo niče, korisno je u isti red posijati malo rotkvice, koja nikne za nekoliko dana i označi red, pa se gredica može okopavati prije nego što peršin nikne.
Peršin se ne presađuje rado, osobito korjenasti, kojemu se korijen nakon presađivanja deformira. Lisnati peršin može se uzgojiti i u posudicama ili kontejnerima i presaditi mlad, s grumenom zemlje.
Za sjeme se nekoliko najljepših biljaka ostavi da prezime. U drugoj godini potjeraju cvjetne stabljike, a sjeme se bere kad štitovi posmeđe i osuše se.
Peršin raste na suncu i u polusjeni. Na punom suncu u vrućem ljetu treba više vode, a u toplim krajevima bolje mu odgovara mjesto s hladom u najtoplijem dijelu dana.
Najbolje mu odgovara duboko, rahlo, humusno tlo, slabo kisele do neutralne reakcije, koje ravnomjerno drži vlagu. Za korjenasti peršin tlo mora biti duboko obrađeno i bez kamenja, kao za mrkvu, inače se korijen grana.
Peršin dobro podnosi hladnoću i lagane mrazeve, pa se lisnati peršin bere i u kasnu jesen. Uz malo zaštite prezimi u vrtu.
Peršin se u plodoredu ne sije na mjesto gdje su prethodne tri do četiri godine rasli peršin, mrkva, celer ili druge štitarke, jer dijele štetnike i bolesti, osobito mrkvinu muhu.
Uz njega dobro rastu rajčica, paprika, luk i kupusnjače (dobri susjedi peršina).
Gusto posijan peršin prorjeđuje se kad biljke razviju dva do tri prava lista. Lisnati peršin treba nešto veći razmak u redu, kako bi se razvio u bujnu biljku, a korjenasti peršin manji, slično mrkvi.
Peršin treba ravnomjernu vlagu. Najosjetljiviji je u vrijeme nicanja, kad se tlo ne smije isušiti. Kasnije se zalijeva po potrebi, rjeđe i obilnije, po tlu. U suši listovi postaju tvrdi, a biljke u drugoj godini brže potjeraju cvjetnu stabljiku.
Malč između redova zadržava vlagu i smanjuje korov. Peršin u posudi zalijeva se redovito, kad se površina supstrata prosuši.
Najbolje uspijeva na tlu koje je gnojeno za prethodnu kulturu, uz dodatak zrelog komposta pri pripremi gredice. Svježi stajski gnoj se ne unosi, jer kod korjenastog peršina uzrokuje grananje korijena, a privlači i mrkvinu muhu.
Lisnati peršin koji se često bere može se tijekom ljeta umjereno prihraniti tekućim organskim gnojivom. Previše dušika daje bujne, ali mekane listove slabije arome.
Dok peršin ne nikne i ne ojača, gredicu treba održavati vlažnom i čistom od korova. Plijevi se ručno, jer su mlade biljke nježne i sporo rastu. Kasnije se između redova može plitko okopavati.
Biljke u drugoj godini, koje potjeraju cvjetnu stabljiku, daju sve manje listova, a listovi postaju gorči. Takve biljke se uklanjaju ili ostavljaju za sjeme, a za berbu se koristi peršin iz nove sjetve.
Peršin se tradicionalno sije uz rajčicu, papriku i šparoge, a ne uz salatu i druge štitarke, s kojima dijeli štetnike. Ova pravila potječu iz vrtlarske prakse i nisu sva potvrđena pokusima.
Lisnati peršin bere se čim biljka razvije desetak listova. Beru se vanjski listovi, s peteljkom, tik uz tlo, a srce biljke ostavlja se da tjera nove listove. Tako se jedna biljka bere mnogo puta tijekom sezone. Ne treba odjednom skinuti više od trećine listova.
Korjenasti peršin vadi se u jesen, od rujna do studenog, kad korijen dosegne debljinu tipičnu za sortu. Vadi se kao mrkva, po suhom vremenu, a lišće se odreže iznad vrata.
Svježi peršin najbolje je koristiti odmah. U hladnjaku se drži nekoliko dana, u vrećici ili sa stabljikama u čaši vode. Za dulje čuvanje peršin se najbolje zamrzava: listovi se operu, osuše, usitne i zamrznu u vrećicama ili u kockama leda s malo vode ili ulja. Tako zadržava boju i aromu bolje nego sušenjem. Peršin se može i sušiti, u snopovima na prozračnom i sjenovitom mjestu ili u sušilici na niskoj temperaturi, ali pri tome gubi dio arome. Korjenasti peršin čuva se u podrumu u vlažnom pijesku, kao mrkva.
| Problem | Najčešći uzrok | Što napraviti |
|---|---|---|
| Peršin ne niče | Suho tlo, kora na površini, staro sjeme | Namočiti sjeme, održavati vlagu, svježe sjeme |
| Biljke cvjetaju | Druga godina uzgoja, suša | Sijati svake godine, redovito zalijevati |
| Žuti, crvenkasti listovi | Mrkvina muha, suša, nedostatak hranjiva | Pregledati korijen, zalijevati, prihraniti |
| Smeđe pjege na listovima | Pjegavost lista peršina | Ukloniti zaražene listove, zalijevati po tlu |
| Rašljast korijen | Kamenito tlo ili svježi gnoj | Duboko obraditi tlo, bez svježeg gnoja |
| Izgriženi listovi, krupna zelena gusjenica | Gusjenica lastinog repa | Premjestiti gusjenicu na divlje štitarke |
Štetnik
Simptomi: Kolonije sitnih kukaca na vrhovima izboja i naličju listova, uvijeno i ljepljivo lišće, čađavica i mravi na biljci.
Bolest
Simptomi: Bijela, brašnasta prevlaka na listovima, izbojima i plodovima, koja se može obrisati prstom.
Simptomi i dijagnostika
Simptomi: Smeđe, crne, žute ili svijetle pjege na lišću, različitog oblika i ruba, ponekad sa žutim prstenom ili sitnim točkicama u središtu.
Bolest
Simptomi: Biljka vene i žuti iako je tlo vlažno, zaostaje u rastu, a korijen je smeđ, mekan i vodenast.
Lišće peršina bere se od kasnog proljeća do kasne jeseni i jede svježe, pa se sredstva za zaštitu bilja izbjegavaju. Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Lisnati peršin dobro uspijeva u teglama i sanducima na balkonu i prozoru. Posuda treba biti duboka barem 20 cm, jer peršin razvija dug korijen, i imati otvore za odvodnju. Sjeme se sije izravno u posudu ili se presađuje mlada biljka s grumenom zemlje. Tegla se drži na svijetlom mjestu, ljeti s hladom u najtoplijem dijelu dana, a supstrat se održava umjereno vlažnim.
Na svijetlom, hladnijem prozoru peršin u tegli daje listove i veći dio zime. Svakih nekoliko tjedana prihrani se blagim tekućim gnojivom.
U nezagrijanom plasteniku peršin se može sijati kasno ljeti i brati tijekom zime i ranog proljeća.
Korijander i ravni peršin na prvi pogled izgledaju slično, jer oba imaju ravne, režnjaste listove i pripadaju istoj porodici. Peršin ima tamnije zelene, sjajne listove s oštrijim, trokutastim režnjevima i blagu, svježu aromu. Korijander ima svjetlije, mekše listove zaobljenijih režnjeva, a gornji listovi su mu tanki i perasti. Najsigurniji je miris: korijander ima izrazitu, specifičnu aromu koju peršin nema. Korijander je jednogodišnja biljka i ljeti brzo cvjeta, a peršin je dvogodišnji.
Sjeme peršina prirodno sporo klija, a u hladnom i suhom tlu još sporije. Namakanje sjemena i stalna vlaga u tlu skraćuju nicanje.
Može. Lisnati peršin podnosi hladnoću i bere se i zimi, a u proljeće daje još kratku berbu prije cvatnje.
Sjeme se sije izravno u teglu duboku barem 20 cm, sa svježim supstratom, i održava vlažnim do nicanja. Može se presaditi i mlada biljka iz vrta, s cijelim grumenom zemlje.
Opći vodič
Što saditi uz peršin, a što izbjegavati: rajčica, luk, kupusnjače i drugi dobri susjedi, srodne štitarke koje dijele štetnike, peršin u plodoredu, primjer rasporeda i peršin u posudi s drugim biljem.
Opći vodič
Peršin korjenaš i peršin listaš: po čemu se razlikuju ravni, kovrčavi i korjenasti peršin, kako se uzgajaju, kada se beru listovi i vadi korijen, kako se čuva i po čemu razlikovati korijen peršina od pastrnjaka.
Opći vodič
Kada se sadi peršin i kako ga posijati: proljetna, ljetna i jesenska sjetva peršina, namakanje sjemena, sjetva korak po korak, prorjeđivanje, sjetva u posude i presađivanje mladih biljaka.
Opći vodič
Kako sijati mrkvu: termini proljetne, ljetne i jesenske sjetve, priprema tla, sjetva korak po korak, kako ubrzati nicanje, prorjeđivanje i zajednička sjetva mrkve i peršina.


Začinsko i aromatično bilje › Kuhinjsko bilje
Ocimum basilicum


Začinsko i aromatično bilje › Kuhinjsko bilje
Ocimum tenuiflorum