Mirisni, slatki plodovi maline najčešće su crveni, rjeđe žuti ili crni, a zbog njih se to bobičasto voće iz porodice ružovki, srodno kupini, sadi u vrtu. Divlja malina raste na šumskim čistinama i rubovima šuma, a vrtne sorte daju krupnije plodove i veći urod. Plod je zbirna koštunica, koja se pri berbi odvaja od svijetle sredine, pa je zreo plod šupalj.
Kao biljka, malina ima višegodišnji korijen i dvogodišnje izdanke. Iz korijena svake godine izrastaju novi izdanci, a malina se izdancima iz korijena širi i izvan reda. Na tom svojstvu temelji se uzgoj, rezidba i razmnožavanje.
Malina je jedna od najzahvalnijih voćaka za vrt. Brzo počinje rađati, zauzima malo prostora uz ogradu ili žicu, a dobro odabranim sortama berba može trajati od lipnja do prvih mrazeva.
Ljetne i jesenske maline
- Ljetne (jednorodne) sorte rode na izdancima izraslim prethodne godine. Berba je u lipnju i srpnju, a nakon berbe rodni izdanci se suše i izrezuju. Među poznatijima je Glen Ample.
- Jesenske (dvorodne) sorte rode već na izdancima iste godine, na njihovom gornjem dijelu, od kolovoza do mrazeva. Ako se izdanci ne odrežu, sljedećeg ljeta na donjem dijelu daju i drugi, manji urod. Najpoznatije su Polka i Polana.
Jesenske sorte jednostavnije su za uzgoj u kućnom vrtu, jer se rezidba svodi na rezanje svih izdanaka pri tlu, a plodovi dozrijevaju u razdoblju kad je manje štetnika. Za dugu berbu korisno je saditi obje skupine.
Žute i crne maline
Osim crvenih, u vrtovima se uzgajaju i žute maline, blagog i vrlo slatkog okusa, koje ptice manje primjećuju, te crne maline, srodne kupini, koje ne tjeraju izdanke iz korijena nego se razmnožavaju polijeganjem vrhova. Žute maline uzgajaju se i režu jednako kao crvene sorte iste skupine, a crne maline traže rezidbu sličnu kupini.
Uz crvenu malinu uzgajaju se i crna, zlatna i japanska malina, a sorte se razlikuju po vremenu dozrijevanja i krupnoći ploda.