Bolest
Hrđa na biljkama: simptomi, prevencija i zaštita
Simptomi: Narančasti, smeđi ili crni praškasti jastučići na naličju lista, žute pjege na licu i prijevremeno opadanje listova.
Ficus carica
Mediteranska voćka toplih i sunčanih položaja koja dobro podnosi sušu i siromašna tla. Vrtne sorte obične smokve rađaju bez oprašivanja, neke dvaput godišnje, a lako se razmnožavaju reznicama.
VoćeMediteransko voće· porodica Dudovke

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Gnojidba
Smokva je listopadna voćka iz porodice dudovki, jedna od najstarijih kultiviranih biljaka Sredozemlja. Uzgaja se zbog slatkih, sočnih plodova, koji se jedu svježi, suše i ukuhavaju u pekmez. Kod nas je tradicionalna voćka primorja i otoka, ali uz zaštićen položaj dobro uspijeva i u toplijim dijelovima kontinentalne Hrvatske.
Smokva raste kao veliki grm ili nisko stablo široke krošnje, s krupnim, hrapavim, režnjastim listovima. Sve dijelove biljke prožima bijeli mliječni sok, koji može nadražiti kožu, pa se pri rezidbi i berbi nose rukavice.
Ono što se jede kao plod smokve zapravo je mesnati, šuplji cvat s mnoštvom sitnih cvjetova okrenutih prema unutrašnjosti. Vrtne sorte obične smokve razvijaju jestive plodove bez oprašivanja. Zato je smokva jednostavna za uzgoj: jedna biljka rađa i bez druge u blizini.
Mnoge sorte smokve rađaju dvaput godišnje. Prvi urod, petrovače, razvija se na prošlogodišnjem drvu iz zametaka koji su prezimili, a dozrijeva u lipnju i srpnju. Glavni urod razvija se na izbojima iste godine i dozrijeva od kolovoza do listopada. Neke sorte daju samo jedan od ta dva uroda. U hladnijim krajevima zimski mraz često uništi zametke za petrovače, pa ondje smokva daje samo jesenski urod.
Naziv obična smokva odnosi se na vrstu Ficus carica i na skupinu sorti koje rađaju bez oprašivanja. Sorte se razlikuju po boji plodova, od zelenožutih do tamnoljubičastih, po veličini, okusu, otpornosti na hladnoću i po tome rađaju li jednom ili dvaput. Za kontinentalne krajeve biraju se otpornije sorte, koje daju jesenski urod i na mladim izbojima.
Smokva se uzgaja na vlastitom korijenu, pa se sadnice ne cijepe. Kvalitetna sadnica je ukorijenjena reznica ili izdanak u posudi, zdravih listova i dobro razvijenog korijena. Kupuje se u rasadniku s označenom sortom ili se dobiva od poznatog, rodnog stabla.
Smokva se vrlo lako razmnožava reznicama, pa je od dobrog stabla jednostavno dobiti nove biljke.
Smokva se može razmnožavati i izdancima iz korijena i položenicama, savijanjem niske grane do tla i zatrpavanjem dijela grane zemljom.
Smokva treba sunčan i topao položaj. U kontinentalnim krajevima najbolje uspijeva uz južni zid kuće ili ogradu, koji je štite od hladnih vjetrova i noću zrače toplinu. U sjeni plodovi slabo dozrijevaju.
Smokva je nezahtjevna prema tlu. Dobro uspijeva na siromašnim, kamenitim i vapnenastim tlima, ali ne podnosi tla na kojima se zadržava voda. Odrasla smokva dubokim korijenom dobro podnosi sušu.
Drvo smokve podnosi kratkotrajne mrazeve do oko desetak stupnjeva ispod nule, a mladi izboji stradaju i ranije. Kad nadzemni dio promrzne, smokva obično ponovno potjera iz korijena i nakon jedne do dvije godine ponovno rađa. U hladnijim krajevima mlade smokve prvih zima treba štititi.
Vrtne sorte obične smokve razvijaju plodove bez oprašivanja i ne trebaju drugu biljku u blizini. Sjemenke u njihovim plodovima su prazne.
Postoje i tipovi smokava kojima je za razvoj plodova potrebno oprašivanje. Kod njih pelud prenosi sićušna smokvina osica, koja živi u plodovima divlje smokve. Ako takvog oprašivanja nema, plodovi zaostaju i otpadaju zeleni. Takve sorte se u vrtovima ne sade.
Neobičan način nastanka ploda objašnjava zašto vrtne smokve rađaju i bez oprašivanja.
Smokva se sadi u proljeće, kad prođe opasnost od mraza, ili u blagim krajevima u jesen. Sadnice iz posuda mogu se saditi i kasnije u proljeće, uz redovito zalijevanje. U hladnijim krajevima proljetna sadnja je sigurnija, jer se mlada smokva do zime dobro ukorijeni.
Sadna jama treba biti dovoljno široka za korijen. Smokva na vlastitom korijenu može se posaditi nešto dublje nego što je rasla u posudi, jer iz zatrpanog dijela stabljike pušta dodatno korijenje. Nakon sadnje biljka se obilno zalije, a tlo oko nje malčira. Prvo ljeto mlada smokva treba redovito zalijevanje.
Odrasla smokva naraste tri do šest metara u visinu i približno isto u širinu, a u povoljnim uvjetima i više. Korijen se širi daleko izvan krošnje, pa se smokva ne sadi preblizu temeljima, cijevima i zidovima koji bi mogli stradati. Rezidbom se smokva lako drži nižom.
Odrasla smokva dobro podnosi sušu, ali u dugim sušnim razdobljima povremeno obilno zalijevanje poboljšava veličinu i sočnost plodova i smanjuje njihovo otpadanje. Mlade smokve i smokve u posudi zalijevaju se redovito. Pred dozrijevanje zalijevanje se smanjuje, jer previše vode i obilna kiša uzrokuju pucanje i kiseljenje plodova.
Smokva treba malo gnojiva. Na prosječnom vrtnom tlu dovoljno je u proljeće rasporediti zreli kompost ili razgrađen gnoj ispod krošnje. Previše dušika potiče bujan rast lišća i izboja na račun plodova, koji tada kasnije dozrijevaju ili otpadaju. Kalij pomaže dozrijevanju plodova i drva prije zime. Smokve u posudi prihranjuju se tijekom proljeća i ljeta umjereno, gnojivom za voće.
Smokva se u vrtu najčešće uzgaja kao nisko stablo s kratkim deblom i nekoliko glavnih grana ili kao grm s više osnovnih grana iz tla. Grm je bolji izbor za hladnije krajeve, jer se nakon oštećenja mrazom lako obnovi iz osnove.
Uz južni zid smokva se može uzgajati i kao špalir, s granama raspoređenima lepezasto uz zid. Tako ima više topline i bolje dozrijeva.
Smokva treba umjerenu rezidbu. Reže se krajem zime ili u rano proljeće, kad prođu jaki mrazevi, a prije kretanja pupova. Tada se jasno vidi što je promrznulo i treba ukloniti.
Uklanjaju se suhe, promrzle, bolesne i polomljene grane, grane koje se križaju i rastu prema sredini krošnje te izdanci iz korijena kod smokve uzgojene kao stablo. Krošnja se prorjeđuje tako da ostane prozračna i osvijetljena. Pretjerana rezidba potiče bujan rast bez plodova, a jako skraćivanje prošlogodišnjih izboja uništava zametke petrovača.
Kod smokve oštećene mrazom grane se režu do zdravog drva. Ako je stradao cijeli nadzemni dio, biljka se odreže pri tlu i od novih izdanaka oblikuje se novi grm.
Smokva rano počinje rađati, obično druge do treće godine nakon sadnje. Na rodnost najviše utječu toplina, sunce i duljina sezone.
Kad plodovi ostaju tvrdi i zeleni ili otpadaju prije zrelosti, najčešći uzroci su:
Tradicionalno se dozrijevanje nastojalo ubrzati kapljicom maslinova ulja na otvor ploda, kad plod počne mijenjati boju. Postupak se i danas primjenjuje u nekim krajevima, ali ne pomaže plodovima koji su premladi.
Smokve se beru potpuno zrele, jer nakon berbe ne dozrijevaju. Zrela smokva je meka, objesi se na peteljci, ima punu boju sorte, a kožica joj ponekad sitno popuca. Plodovi dozrijevaju postupno, pa se stablo bere svaka dva do tri dana, rano ujutro.
Smokva se bere zajedno s peteljkom, laganim savijanjem prema gore, a pri berbi se nose rukavice zbog mliječnog soka. Svježe smokve vrlo kratko traju: u hladnjaku ostaju dobre dan do dva. Višak se suši na suncu ili u sušilici, ukuhava u pekmez ili zamrzava.
Zrele smokve privlače ptice, ose i stršljene, pa redovita berba smanjuje gubitke.
Bolest
Simptomi: Narančasti, smeđi ili crni praškasti jastučići na naličju lista, žute pjege na licu i prijevremeno opadanje listova.
Ako prevencija nije dovoljna, koriste se samo sredstva registrirana za tu kulturu, prema etiketi i uz poštivanje karence.
Vrtne sorte obične smokve ne trebaju oprašivanje i rađaju i kad su same. Oprašivanje trebaju samo neki tipovi smokava, koji se u vrtovima ne sade.
Može, na zaštićenom, sunčanom mjestu uz južni zid, uz otporne sorte i zaštitu mladih biljaka zimi. I kad promrzne, smokva obično ponovno potjera iz korijena.
Obično druge do treće godine nakon sadnje. Smokva iz reznice rađa brzo, jer zadržava osobine matične biljke.
Može. Biraju se sorte manjeg rasta i velika posuda s propusnim supstratom. Smokva u posudi treba redovito zalijevanje, a zimi se drži u hladnom, nesmrzavajućem prostoru.
Opći vodič
Kako nastaje smokva: plod smokve kao zatvoreni cvat, smokvina osica i divlja smokva, obične smokve koje rađaju bez oprašivanja, prvi i glavni urod te zašto plodovi otpadaju zeleni.
Sadnja
Kako posaditi smokvu: najbolje vrijeme za sadnju, izbor mjesta uz kuću ili u vrtu, udaljenost od zidova i cijevi, sadnja korak po korak i zaštita mlade smokve prve zime.
Opći vodič
Kada saditi voćke u jesen, a kada u proljeće, kako odabrati sadnicu, iskopati sadnu jamu, posaditi voćku i njegovati je prve godine.
Opći vodič
Pregled poznatih sorti smokava i kako odabrati smokvu za vrt: razlike između Šinjorine, Petrovače, Bjelice, crne smokve i Brown Turkey, te što je važno pri izboru sorte prema klimi, prostoru i namjeni ploda.



