Preskoči na sadržaj
Dobar Vrt
Pretraga
Opći vodičPrihrana

Zelena gnojidba (sideracija): facelija, heljda i druge biljke

Što je zelena gnojidba, koje biljke koristiti u vrtu, kada sijati faceliju, heljdu i gorušicu, kada ih unijeti u tlo i kako se uklapaju u plodored.
Autor: Marta VukovićObjavljeno:
Ilustracija gustog nasada facelije s ljubičastim cvjetovima na vrtnoj gredici

Zelena gnojidba, ili sideracija, uzgoj je biljaka koje se ne beru, nego se pokose i unesu u tlo ili ostave na površini kao malč. Tako tlo dobiva organsku tvar, struktura mu postaje rahlija, a korijenje zelene gnojidbe prorahljuje dublje slojeve i sprječava ispiranje hranjiva. U vrtu je to jedan od najjednostavnijih načina da se plodnost tla održava bez velikih količina stajskog gnoja.

Što zelena gnojidba radi za tlo

  • Dodaje organsku tvar, koja hrani život u tlu i popravlja strukturu, osobito teških i pjeskovitih tala.
  • Štiti golo tlo od erozije, pokorice i isušivanja.
  • Zadržava hranjiva: biljke usvajaju dušik koji bi se inače isprao, a nakon razgradnje ga vraćaju.
  • Mahunarke vežu dušik iz zraka i obogaćuju tlo njime.
  • Guši korov gustim sklopom.
  • Privlači pčele i korisne kukce kad biljke procvatu.

Biljke za zelenu gnojidbu

BiljkaPrednostiNa što paziti
FacelijaBrzo raste, gusto pokriva tlo, cvate i privlači pčele; nije srodna povrću, pa se uklapa u svaki plodoredSmrzava se zimi, pa jesenska sjetva ostaje kao malč
HeljdaVrlo brzo raste i u toplo doba, dobro guši korov, uspijeva na siromašnim tlimaOsjetljiva na hladnoću, sije se od kasnog proljeća do ljeta
Bijela gorušicaBrzo niče i raste i u jesen, prekriva tlo prije zimeKupusnjača; ne sije se prije kupusa, kelja i drugih kupusnjača
Uljana repicaOtporna na hladnoću, prezimljuje i štiti tlo zimiTakođer kupusnjača
Ozima grahorica, djeteline, lupinaMahunarke koje vežu dušikSporiji početni rast; prije mahunarki u plodoredu nisu dobar izbor
Raž i druge ozime žitariceSnažno korijenje, prezimljuje, mnogo organske tvariNakon unošenja sporije se razgrađuju

Za vrt su često najbolje mješavine, primjerice mahunarke s ozimom žitaricom ili facelijom, koje spajaju prednosti više biljaka. Kod izbora vrijedi pravilo plodoreda: zelena gnojidba ne smije biti iz iste porodice kao povrće koje dolazi poslije nje.

Kada sijati zelenu gnojidbu

Zelena gnojidba u jesen

Najčešći termin je kraj ljeta i početak jeseni, nakon berbe ranog krumpira, graška, luka ili ranog povrća. Zelena gnojidba u jesen pokriva tlo preko zime i štiti ga od ispiranja i erozije. Sije se dovoljno rano da biljke prije hladnoće razviju gust sklop.

  • Facelija i gorušica posijane u kasno ljeto razviju se do jeseni, a zimi ih mraz uništi; ostaci prekrivaju tlo kao malč i u proljeće se lako unesu u tlo.
  • Ozime mahunarke, raž i uljana repica prezimljuju i nastavljaju rasti u proljeće, pa daju više organske tvari.

Sjetva zelene gnojidbe ljeti

Heljda i facelija mogu se sijati i ljeti, između dvije kulture, na gredicama koje bi inače nekoliko tjedana ostale prazne. Za šest do osam tjedana razviju gust sklop.

Sjetva facelije i heljde

Sjetva facelije i sjetva heljde jednostavne su:

  1. Uklonite ostatke prethodne kulture i korov, a tlo plitko prorahlite.
  2. Sjeme posijte omaške, ravnomjerno po površini, prema količini navedenoj na pakiranju sjemena.
  3. Plitko ga unesite u tlo grabljama.
  4. Ako je tlo suho, zalijte i održavajte ga vlažnim do nicanja.

Facelija ima sitno sjeme koje se sije plitko, a heljda krupnije, koje se unosi nešto dublje. Zelena gnojidba sjeme kupuje se kao pojedinačne vrste ili gotove mješavine.

Kada i kako unijeti zelenu gnojidbu u tlo

Zelena gnojidba unosi se u tlo prije nego što biljke stvore sjeme, najbolje na početku cvatnje, kad imaju najviše zelene mase, a stabljike još nisu odrvenjele. Ako se ostave da stvore sjeme, mogu postati korov.

  1. Biljke pokosite ili usitnite.
  2. Ostavite ih nekoliko dana da provenu.
  3. Plitko ih unesite u gornji sloj tla, a ne duboko prekopajte.
  4. Pričekajte nekoliko tjedana prije sjetve ili sadnje, dok se biljna masa ne počne razgrađivati. Svježa biljna masa u razgradnji može usporiti klijanje sjemena.

Na manjim gredicama zelena gnojidba može se i samo pokositi i ostaviti na površini kao malč, kroz koji se sade presadnice. To je pogodno za vrtove u kojima se tlo ne prekopava.

Zelena gnojidba u malom vrtu

Zelena gnojidba ne traži veliku površinu. U malom vrtu i na povišenim gredicama sije se na pojedinačne gredice čim se oslobode, pa vrt nikad nema golo tlo. Za male površine najpraktičnije su facelija i heljda, koje se lako pokose ručno i brzo razgrade, a pogodna je i gorušica u jesen. Na gredicama gdje se rano u proljeće sadi povrće prednost imaju biljke koje zimi smrznu, jer u proljeće ne treba čekati njihovu razgradnju.

Zelena gnojidba može se sijati i između redova višegodišnjih kultura ili ispod visokih biljaka, primjerice niska djetelina između redova kukuruza ili u voćnjaku, gdje stalno pokriva tlo.

Zelena gnojidba u plodoredu

Zelena gnojidba najviše koristi na gredicama koje bi inače ostale prazne: nakon ranih kultura, preko zime ili u godini odmora gredice. Facelija se zbog neutralnosti uklapa gotovo svugdje. Kupusnjače poput gorušice i uljane repice ne siju se ispred kupusnjača, a mahunarke ne ispred mahunarki, kako se ne bi prenosile bolesti.

Zašto zelena gnojidba ne pomogne tlu

  • Prekasna jesenska sjetva — biljke ne razviju sklop do zime.
  • Biljke ostavljene da stvore sjeme — postaju korov.
  • Duboko zaoravanje svježe mase — sporija razgradnja i manje koristi.
  • Sjetva povrća odmah nakon unošenja — slabije klijanje.
  • Gorušica prije kupusnjača — prijenos bolesti.

Izvori

Drugi vodiči