Preskoči na sadržaj
Dobar Vrt
Pretraga

Ružmarin

Salvia rosmarinus (Rosmarinus officinalis)

Zimzeleni mediteranski grm igličastih, jako mirisnih listova, koji se bere tijekom cijele godine. Voli sunce, suho i propusno tlo, razmnožava se reznicama, a u kontinentalnim krajevima treba zaštitu od mokre i hladne zime ili uzgoj u tegli.

Začinsko i aromatično biljeMediteransko bilje· porodica Usnače

Autor: Ivan KovačevićObjavljeno:

Ukratko

Latinski naziv
Salvia rosmarinus (Rosmarinus officinalis)
Grupa
Začinsko i aromatično bilje › Mediteransko bilje
Botanička porodica
Usnače (Lamiaceae)
Životni ciklus
Višegodišnja
Svjetlost
Sunce
pH tla
6–8
Potreba za vodom
Niska
Zahtjevnost
Lagan uzgoj
Grm ružmarina s iglicastim listovima i svijetloplavim cvjetovima uz kameni zid
Kalendar

Sadnja i presađivanje

  1. siječanj: ne
  2. veljača: ne
  3. ožujak: da
  4. travanj: da
  5. svibanj: da
  6. lipanj: ne
  7. srpanj: ne
  8. kolovoz: ne
  9. rujan: da
  10. listopad: ne
  11. studeni: ne
  12. prosinac: ne

Berba

  1. siječanj: da
  2. veljača: da
  3. ožujak: da
  4. travanj: da
  5. svibanj: da
  6. lipanj: da
  7. srpanj: da
  8. kolovoz: da
  9. rujan: da
  10. listopad: da
  11. studeni: da
  12. prosinac: da

Rezidba

  1. siječanj: ne
  2. veljača: ne
  3. ožujak: ne
  4. travanj: da
  5. svibanj: da
  6. lipanj: da
  7. srpanj: ne
  8. kolovoz: ne
  9. rujan: ne
  10. listopad: ne
  11. studeni: ne
  12. prosinac: ne

Osnovno o biljci

Na Jadranu ružmarin raste i samoniklo, na suhim, kamenitim i sunčanim padinama, a u vrtu se uzgaja zbog uskih, igličastih, jako mirisnih listova, koji se koriste svježi i suhi uz meso, ribu, krumpir i povrće s roštilja. Taj zimzeleni aromatični grm iz porodice usnača srodan je lavandi, kadulji i bosiljku, a botanički se danas svrstava u rod kadulja (Salvia rosmarinus).

Ružmarin je uspravan ili polegnut grm koji u povoljnim uvjetima naraste metar do metar i pol, a u primorju i više. Cvate sitnim, svijetloplavim do ljubičastim cvjetovima, najviše u kasnu zimu i proljeće, a u blagim krajevima pojedinačni cvjetovi pojavljuju se i tijekom cijele godine. Cvjetovi privlače pčele.

Budući da je zimzelen, ružmarin se bere tijekom cijele godine. Dobro podnosi sušu, vrućinu i siromašna tla, ali ne podnosi mokro tlo i dugotrajne jake mrazeve. To su i glavni razlozi propadanja ružmarina u vrtu i tegli.

Vrste ružmarina

Sorte ružmarina razlikuju se po načinu rasta, boji cvjetova i otpornosti na hladnoću. Uspravne sorte rastu kao grm ili niska živica. Puzajući ružmarin ima polegnute, prema dolje povijene grane, pa se sadi na suhozide, kamenjare i u viseće posude. Postoje i sorte bijelih ili ružičastih cvjetova te sorte otpornije na hladnoću, pogodnije za kontinentalne krajeve.

Kada sijati i saditi

Ružmarin se sadi kao gotova biljka iz posude.

Najbolje vrijeme za sadnju je proljeće, od ožujka do svibnja, kad prođu jaki mrazevi i tlo se prosuši. Tako se biljka do zime dobro ukorijeni i lakše je prezimi. U primorju ružmarin se može saditi i u ranu jesen, u rujnu. U kontinentalnim krajevima jesenska sadnja se ne preporučuje, jer mlada biljka slabo podnosi prvu mokru i hladnu zimu.

Sjeme i sjetva

Sjeme i sjetva

Način sjetve
Uzgoj iz sjemena se ne preporučuje
Čuvanje vlastitog sjemena
Ne preporučuje se
Vlastito sjeme
Ružmarin daje sjeme, ali klija sporo i neujednačeno, a biljke iz sjemena razlikuju se od matične biljke. Sorte se razmnožavaju reznicama.
Napomena
Iz sjemena ružmarin raste vrlo sporo; za vrt se sade biljke iz reznica.

Ružmarin se rijetko uzgaja iz sjemena. Sjeme klija sporo i neujednačeno, mlade biljke rastu vrlo polako, a biljke iz sjemena razlikuju se od matične biljke. Zato se ružmarin razmnožava vegetativno.

Razmnožavanje ružmarina

Reznice (pelcanje) su najčešći način razmnožavanja. Krajem ljeta ili u rano proljeće režu se zdravi, polu-odrvenjeli vrhovi izboja bez cvjetova, dugi 10–15 cm. Donji listovi se uklone s donje trećine reznice, a reznice se pobadaju u mješavinu supstrata i pijeska, tako da trećina reznice bude u supstratu. Drže se na svijetlom, ali ne izravnom suncu, a supstrat se održava jedva vlažnim, nikako mokrim. Reznice se ukorijene za četiri do osam tjedana, a prepoznaju se po novom rastu na vrhu. Ukorijenjene biljke presađuju se u posudice, a na stalno mjesto sade se sljedećeg proljeća.

Položenice su jednostavan način za veće grmove: niska grana savije se do tla, dio grane ukopa se nekoliko centimetara duboko i pritisne kamenom. Kad se ukorijeni, odvoji se od matične biljke i presadi.

Presađivanje i sadnja na stalno mjesto

Sadnja

Sadnja
ožujak – svibanj, rujan
Razmak između biljaka
50–80 cm
Razmak između redova
80–100 cm
Dubina sadnje
Sadi se na istu dubinu na kojoj je rastao u posudi; vrat korijena ne smije biti zatrpan.
Potpora
Nije potrebna
Nakon sadnje
Nakon sadnje zaliti i prvih tjedana zalijevati umjereno dok se ne ukorijeni; malč od šljunka umjesto organskog malča.

Sadnja ružmarina

Ružmarin se sadi na najsunčanije mjesto u vrtu, u propusno tlo. Na teškim tlima sadna jama se popravi pijeskom i sitnim šljunkom, a ružmarin se sadi na blago uzdignutu gredicu, humak ili uz suhozid, kako se voda ne bi zadržavala oko korijena.

Biljka se iz posude izvadi s grumenom zemlje i posadi na istu dubinu na kojoj je rasla. Vrat korijena ne smije biti zatrpan. Nakon sadnje biljka se zalije, a prvih tjedana zalijeva se umjereno, dok se ne ukorijeni. Oko ružmarina bolji je malč od šljunka ili kamenčića nego organski malč, koji zadržava vlagu.

Kako presaditi ružmarin

Mlad ružmarin presađuje se lako, a stariji grm teže, jer ima razgranat i dubok korijen. Presađuje se u proljeće, sa što većim grumenom zemlje, uz što manje oštećenja korijena. Nakon presađivanja biljka se lagano prikrati, kako bi lakše nadoknadila izgubljeno korijenje, i redovito umjereno zalijeva dok ne krene u rast. Kod vrlo starih grmova sigurnije je umjesto presađivanja uzgojiti novu biljku iz reznice.

Položaj, temperatura i tlo

Uvjeti uzgoja

Svjetlost
Sunce
Tlo
Pjeskovito, Propusno, Vapnenasto
pH tla
6–8
Potreba za vodom
Niska
Potreba za hranjivima
Niska
Mraz
Umjereno otporna
Mjesto uzgoja
Otvoreno tlo, Povišena gredica, Posuda

Ružmarin treba sunčan, topao i zaklonjen položaj. U sjeni raste rijetko, izduženo i slabije miriše, a lakše obolijeva.

Najbolje mu odgovaraju siromašna, pjeskovita, kamenita i vapnenasta tla koja brzo propuštaju vodu. Teška, glinasta i mokra tla ne podnosi: korijen u njima trune, a biljka se suši. Ružmarin dobro podnosi i slana, priobalna tla i vjetar s mora.

Ružmarin podnosi lagane i kratkotrajne mrazeve, a otpornije sorte i nešto jače, osobito na suhom tlu i zaklonjenom mjestu. Dugotrajni jaki mrazevi, ledeni vjetar i mokro tlo zimi mogu ga uništiti. U kontinentalnim krajevima zato se sadi uz južni zid ili uzgaja u tegli.

Razmak i potpora

Za nisku živicu ružmarin se sadi gušće, a pojedinačni grmovi trebaju dovoljno mjesta da se razviju i budu prozračni. Puzajući ružmarin sadi se na rub suhozida ili gredice, odakle mu grane mogu visjeti.

Zalijevanje

Ružmarin u vrtu, kad se jednom ukorijeni, rijetko treba zalijevanje: zalijeva se samo u dugim sušama, obilno i rijetko. Previše vode mnogo je opasnije od suše.

Ružmarin u tegli zalijeva se kad se supstrat prosuši do nekoliko centimetara dubine. Ljeti to može biti i svaki drugi dan, a zimi vrlo rijetko. Supstrat se ipak ne smije potpuno isušiti duže vrijeme, jer se tada iglice suše i otpadaju, a biljka se teško oporavlja. Voda se nikad ne ostavlja u podlošku.

Prihrana

Prihrana

Potreba za hranjivima
Niska
Napomena o prihrani
Ružmarin treba vrlo malo gnojiva. Na siromašnom tlu i u posudi u proljeće malo komposta ili blagog gnojiva; dušična gnojiva potiču mekan rast osjetljiv na hladnoću i bolesti.

Ružmarin treba vrlo malo gnojiva. Na siromašnim tlima ima najjaču aromu i najbolje podnosi zimu. U vrtu se obično ne gnoji, a na vrlo siromašnom tlu dovoljno je u proljeće dodati malo zrelog komposta.

Ružmarin u tegli s vremenom iscrpi supstrat, pa se u proljeće i ljeto jednom do dva puta prihrani blagim gnojivom za začinsko ili balkonsko bilje. Dušična gnojiva potiču mekan rast, koji je osjetljiviji na hladnoću i bolesti.

Njega tijekom rasta

Rezidba ružmarina

Redovita rezidba održava ružmarin gustim i potiče rast mladih, mirisnih izboja. Glavna rezidba obavlja se nakon cvatnje, u kasno proljeće ili rano ljeto: vrhovi izboja skraćuju se za otprilike trećinu, a grm se oblikuje. Redovita berba vrhova tijekom godine također djeluje kao rezidba.

Kao i lavanda, ružmarin ne voli rezidbu u staro, golo drvo bez listova, jer iz njega teško potjera. Uvijek se ostavlja dio olistalih izboja. Kasno ljeti i u jesen ne reže se jako, jer mladi izboji koji tada izrastu teže podnose zimu. Stari, ogoljeli grmovi pomlađuju se postupno, tijekom dvije do tri godine, ili se zamijene novim biljkama iz reznica.

Berba

Berba i plod

Berba
siječanj – prosinac
Znakovi zrelosti
Ružmarin se bere tijekom cijele godine; za sušenje se grančice režu prije ili na početku cvatnje, kad je aroma najjača.
Zamrzavanje
Može se zamrzavati
Namjena
svježe, kuhanje, sušenje

Ružmarin se bere tijekom cijele godine, prema potrebi. Režu se vrhovi mladih izboja, dugi nekoliko do desetak centimetara, škarama, a ne čupanjem, kako se biljka ne bi oštetila. Ne treba odjednom skinuti više od trećine biljke.

Za sušenje se grančice režu prije ili na početku cvatnje, kad je aroma najjača, po suhom danu. Vežu se u snopove i suše obješene na prozračnom, sjenovitom mjestu, a osušene iglice se otrgnu i čuvaju u zatvorenim staklenkama. Svježe grančice mogu se i zamrznuti.

Najčešći problemi

ProblemNajčešći uzrokŠto napraviti
Ružmarin se suši od osnoveMokro tlo, trulež korijenaPropusno tlo, zalijevati rijetko
Iglice smeđe i otpadaju u tegliSupstrat potpuno isušen ili stalno mokarZalijevati kad se površina prosuši, bez vode u podlošku
Biljka ne prezimiJaki mrazevi, ledeni vjetar, mokro tlo zimiZaklonjeno mjesto, zaštita, uzgoj u tegli
Bijela prevlaka na iglicamaPepelnica, u sjeni i vlaziSunčano, prozračno mjesto
Izgrizeni vrhovi izbojaRužmarinova zlaticaRučno skupljati kornjaše i ličinke
Grm ogoljenIzostanak rezidbe, rezidba u staro drvoRedovita rezidba nakon cvatnje

Bolesti i štetnici

Zašto se ružmarin suši

Ružmarin se najčešće suši zbog vode: u vrtu zbog mokrog, teškog tla, u kojem trune korijen, a u tegli zbog zalijevanja u podložak ili, suprotno, zbog potpunog isušivanja supstrata. Drugi česti uzroci su dugotrajni mraz i ledeni vjetar, osobito kad je tlo mokro, te rezidba u staro drvo. Kad se suši samo pokoja grana, ona se odreže do zdravog dijela; kad se suši cijela biljka od osnove, uzrok je najčešće trulež korijena.

Bolesti

  • Trulež korijena je najčešći uzrok propadanja ružmarina na mokrom tlu i u tegli s vodom u podlošku.
  • Pepelnica se pojavljuje kao bijela prevlaka na iglicama, osobito kod ružmarina u sjeni, u gustom sklopu ili u zatvorenom prostoru zimi.

Štetnici

  • Ružmarinova zlatica je sitan, sjajan kornjaš metalnozelene i ljubičaste boje, koji s ličinkama izgriza iglice i vrhove izboja ružmarina i lavande. Na manjim biljkama skuplja se ručno, otresanjem na papir.
  • Cikade pjenušavke u proljeće ostavljaju pjenušave nakupine na izbojima.
  • Grinje i štitaste uši češće su na ružmarinu koji prezimljuje u toplom, suhom prostoru.

Grančice ružmarina beru se tijekom cijele godine i koriste svježe, pa se sredstva za zaštitu bilja izbjegavaju.

Uzgoj u plasteniku i posudi

Ružmarin u tegli i na balkonu

Ružmarin dobro uspijeva u tegli na sunčanom balkonu ili terasi. Posuda treba imati najmanje 30 cm promjera i dubine, otvore za odvodnju i sloj šljunka na dnu, a supstrat treba biti propustan, primjerice mješavina zemlje za začinsko bilje i pijeska. Glinene posude su dobar izbor jer dišu i ne zadržavaju višak vode. Svake dvije do tri godine ružmarin se presađuje u veću posudu.

Ružmarin zimi

U primorju ružmarin prezimljuje na otvorenom bez zaštite. U kontinentalnim krajevima ružmarin u vrtu korisno je zimi zaštititi agrotekstilom ili granama četinjača, a tlo oko osnove pokriti suhim malčem. Ružmarin u tegli u blažim zimama može ostati uz zaštićen južni zid, zaštićen od mokrine, a u hladnim krajevima unosi se u svijetao, hladan prostor, gdje temperatura ne pada ispod nule, ali ne prelazi desetak stupnjeva. Zimi se zalijeva vrlo umjereno. U toplom stanu ružmarin zimi često propada zbog suhog zraka, premalo svjetla i grinja. Za prezimljavanje biljaka u posudama i ukorjenjivanje reznica može poslužiti i nezagrijani plastenik.

Česta pitanja

Kako rasaditi ružmarin?

Ružmarin se najlakše razmnožava reznicama: krajem ljeta ili u proljeće režu se vrhovi izboja dugi 10–15 cm, uklone im se donji listovi i pobadaju u mješavinu supstrata i pijeska. Ukorijene se za nekoliko tjedana. Stariji grm može se presaditi u proljeće, s velikim grumenom zemlje.

Zašto se ružmarin u tegli suši?

Najčešće zbog vode u podlošku i truljenja korijena ili, suprotno, zbog potpuno isušenog supstrata. Zalijeva se kad se supstrat prosuši do nekoliko centimetara dubine, a voda se ne ostavlja u podlošku.

Može li ružmarin prezimiti na otvorenom?

U primorju bez problema, a u kontinentalnim krajevima na zaklonjenom, suhom mjestu uz zaštitu. U hladnijim krajevima sigurnije ga je uzgajati u tegli i zimi unijeti u svijetao, hladan prostor.

Kada se reže ružmarin?

Nakon cvatnje, u kasno proljeće ili rano ljeto, a lagano tijekom cijele godine berbom vrhova. Ne reže se u staro, golo drvo.

Povezani vodiči

Slične biljke