
Začinsko i aromatično bilje › Mediteransko bilje
Ružmarin
Salvia rosmarinus (Rosmarinus officinalis)
- Sadnja: ožu–svi, ruj
Salvia rosmarinus (Prostratus skupina)
Niski, polegnuti oblik ružmarina čije se grane šire po tlu ili slapovito vise preko zidova i rubova posuda. Jednako je mirisan i jestiv kao uspravni ružmarin, ali je nešto osjetljiviji na hladnoću.
Začinsko i aromatično biljeMediteransko bilje· porodica Usnače

Sadnja i presađivanje
Berba
Rezidba
Umjesto da raste uspravno, puzajući ružmarin, niski i polegnuti oblik ružmarina, širi grane vodoravno po tlu ili, posađen na rub, pušta ih da slapovito vise prema dolje. Obično ostaje nizak, oko 15–30 cm, a u širinu se može raširiti metar i više. Listovi su jednako uski, igličasti i mirisni kao kod uspravnog ružmarina i koriste se na isti način u kuhinji. Cvate svijetloplavim cvjetovima, najviše u kasnu zimu i proljeće.
Tlo, zalijevanje, razmnožavanje i zaštita isti su kao kod uspravnog ružmarina, a razlike su u rastu i mjestu u vrtu.
Puzajući ružmarin najljepši je tamo gdje mu grane mogu visjeti ili se slobodno širiti:
Puzajući ružmarin traži iste uvjete kao uspravni ružmarin: puno sunca i suho, propusno tlo. Nešto je osjetljiviji na hladnoću od mnogih uspravnih sorti, pa u kontinentalnim krajevima najbolje uspijeva u posudi, koja se zimi sklanja u svijetao, hladan prostor, ili na vrlo zaklonjenom mjestu uz južni zid. Na vrhu zida ili u kamenjaru ima dobru odvodnju, koja mu pomaže prezimiti.
Puzajući ružmarin se širi u širinu, pa treba veći razmak od uspravnog ružmarina, osobito kad se sadi kao pokrivač tla. Grane se na mjestima gdje dodiruju vlažno tlo često same ukorijene, pa se nasad postupno širi, a ukorijenjeni dijelovi mogu se odvojiti i presaditi. Potpora nije potrebna.
Puzajući ružmarin razmnožava se reznicama, kao i uspravni ružmarin, ali još lakše polegnicama. Grana koja leži na tlu na jednom se mjestu lagano zarezne s donje strane, pritisne u vlažnu zemlju i učvrsti kamenom ili žicom. Nakon nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci na tom mjestu razvije korijen, pa se može odvojiti od matične biljke i presaditi. Tako se dobivaju nove biljke istih osobina, pogodne za proširenje nasada na kosini ili zidu.
Puzajući ružmarin reže se nakon cvatnje, kao i uspravni. Prekomjerno duge grane skraćuju se, a grane koje rastu prema gore ili se križaju uklanjaju se, kako bi biljka zadržala polegnut, slapovit oblik. Kao i kod drugih ružmarina, ne reže se u staro, golo drvo. Redovita berba vrhova održava biljku gustom.
Odrasli puzajući ružmarin u vrtu rijetko treba zalijevanje, a gnojidba mu nije potrebna. Na vrhu zida i u kamenjaru korijen ima dobru odvodnju, ali se tlo ljeti brže isušuje, pa mlade biljke prve sezone treba povremeno zaliti. Bolesti i štetnici isti su kao kod uspravnog ružmarina: najopasnije je mokro tlo, a od štetnika ružmarinova zlatica.
U posudi puzajući ružmarin dolazi do punog izražaja, jer grane slapovito vise preko ruba. Posuda treba biti dovoljno visoka da grane mogu visjeti, imati otvore za odvodnju i propustan supstrat. Zalijeva se kad se supstrat prosuši, a voda se ne ostavlja u podlošku. Zimi se u hladnijim krajevima posuda unosi u svijetao, hladan prostor bez mraza.
Jest. Listovi se koriste u kuhinji jednako kao listovi uspravnog ružmarina.
Obično ostaje nizak, oko 15–30 cm, a u širinu se može raširiti metar i više, osobito kad grane vise niz zid.
U primorju na suhom, sunčanom mjestu može. U kontinentalnim krajevima sigurnije ga je uzgajati u posudi i zimi unijeti u hladan, svijetao prostor.

Začinsko i aromatično bilje › Mediteransko bilje
Salvia rosmarinus (Rosmarinus officinalis)

Začinsko i aromatično bilje › Mediteransko bilje
Lavandula stoechas

Začinsko i aromatično bilje › Mediteransko bilje
Lavandula spp.

Začinsko i aromatično bilje › Mediteransko bilje
Lavandula angustifolia